Dr Georgijević istakao je da je radio je na dječijem odjeljenju „Instituta Banjica” cio svoj radni vijek, a načelnik dječijeg odjeljenja koje je imalo kapacitet od 126 postelja bio je više od dvadeset godina. Učinio je veliki broj operacija na dječijim stopalima zbog kongenitalnih anomalija ali i stečenih deformiteta. Kao dokazani stručnjak, kaže da je morao da reaguje na skorašnje tekstove objavljene u nekim novinama o navodnoj neškodljivosti cipelica za malu djecu.

“Dijete se rađa sa stopalom koje sa plantarne strane (tabanske) ima debeo masni sloj, a što na prvim pregledima neki nesikusni pedijatri proglašavaju ravnim stopalima. Takva konfiguracija dječijeg stopala je najnormalnija, jer je masni sloj ispod kože predvidjen da štiti dublje slojeve od moguće povrede u najranijem periodu nakon prohodavanja pa sve do četvrte godine života”, objasnio je Georgijević.

On je potom dodao da će u tom životnom periodu dijete stati bosom nogom na svaki predmet na podlozi jer nema životnog iskustva. Iskustvo stiče polako i sa četiri godine jasno razlikuje opasne predmete na podlozi. U prvim danima po prohodavanju staće i na staklo i svaki drugi predmet koji će ga povrijediti, ali ubod će povrijediti kožu, a završiće se u masnom tkivu, bez povređivanja dubljih slojeva, ali će ujedno biti i novo životno iskustvo.

“Cipele sa „lijepo izvajanim uloškom” raznih proizvođača govore o njihovom „naporu” da učine vašem djetetu nekakvu pogodnost. Zbog toga su cijene cipela za bebe i malu djecu kao da su broj 56. U stvari svaki uložak upropašćuje dječije stopalo. Zašto? Na plantarnoj strani stopala nalaze se u dva sloja, po osam mišića, koji isključivo služe da održavaju uzdužni svod stopala i prednji poprečni svod. Sloj masnog tkiva u prve četiri godine štiti od povreda osim planetarne fascije i tu grupu mišišća i prateće krvne sudove i nerve. Zbog svoje mase „prikrivaju” formu svodova i to zavarava pedijatre. Zato se lako odlučuju da proglase „ravna sopala”. Kada u obuću smjestimo uložak,vršimo pritisak na koštane strukture stopala izazivajuci prividno konfiguraciju svoda. Kada bi dijete moglo da vam saopšti tog trenutka kada mu prvi put obujete cipelu sa uloškom reklo bi vam „da ima osjećaj kao da ima kamen u cipeli”. Takvim “anatomskim” cipelicama u potpunosti isključujemo funkciju plantarne muskulature (već pomenuta dva sloja po osam mišica) i kada ta muskulatura koje je u potpunosti isključena iz funkcije atrofira i izgubi svaku funkciju i snagu da održi svodove u fiziološkom položaju stopalo se „sruši” i tada stvarno postaje „ravno stopalo”, napisao je dr Georgijević na svom Fejsbuk profilu.

On dalje navodi da ne želi da ubjeđuje roditelje šta je dobro, a šta ne za stopalo djeteta i predlaže svakome ko to želi da provjeri da ode u prvi razred osnovne škole i zamoli da se sva djeca izuju.

“Poraz! Skoro da nema djeteta sa normalnom konfiguracijom stopala. Idite na ulicu i pronadite romsko djete/ciganče (bez namjere da bilo koga vrijeđam), koje hoda boso od maja do oktobra, sa ravnim stopalima, pa ponovo razmislite. Za dijete su najbolje cipele koje imaju dobro pokriveno stopalo zaštićeno od vlage i hladnoće bez ikakvog uloška sa normalnom proporcionalnom petom prema veličini cipele, da dijete ima utisak da hoda bosom nogom po ravnoj podlozi”, objašnjava Georgijević kakve cipele bi trebalo da kupujemo djeci.

On smatra da je najbolje da u najranijem dijelu hoda, kada je hod uglavnom po kući – isključivo koristiti štrikane nazuvke, koje proizvode bake. Pa u početku i za prvi izlazak u dvorište ili parkić, a još je bolje u toplim mjesecima, da dijete bude boso.

“Da se našalim, ali sam pomalo i ozbiljan, kada kažem da cipele treba kupiti kada dijete stane na sred sobe i kaže „hoće li neko ovdje i meni kupiti cipele”. Patike nisu potrebne dok dijete ne počne da se bavi sportom, jer uglavnom sve patike imaju ugrađen uložak”, mišljenje je ovog ortopeda.

 Nedeljnik