Zamislite da kupite komad odjeće s etiketom na kojoj stoji ovakav tekst: "100% pamuk. Proizvedeno u Kambodži, izradio Benli, star 9 godina.

On svako jutro ustaje u pet sati i ide u fabriku tekstila u kojoj radi. Noć je kada ide na posao, noć je kad se vraća s posla. Oblači se lagano jer je temperatura u sobi u kojoj radi 30 stepeni. Prašina u sobi kupi mu se u nosu i ustima. Provešće cio dan gušeći se kako bi zaradio manje od jednog dolara.

Maska bi kompaniju koštala 10 centi. Etiketa ne sadrži cijelu priču.

Džempere i jakne s takvim etiketama prošle je godine predstavila kampanja "Etiketa ne sadrži cijelu priču" humanitarne organizacije "Kanadska poštena trgovina". Organizacija se uhvatila u koštac sa borbom za objavu cijele istine na etiketama nakon što je 2013. u Bangladešu poginulo 1.100 ljudi koji su se nalazili u fabrici "Rana Plaza" kad se ona urušila.

Tamo su bili moderni robovi, nekoliko stotina njih od milion potplaćenih, izrabljivanih, zlostavljanih i mučenih širom svijeta. Hafington post je sada odlučio da podsjeti na kampanju i objasni kakav zločin je prethodio nastananku mnogih komada odjeće koje poseduje praktično svaki Zapadnjak, odnosno koje sve prljave tajne sadrži etiketa na odkeći.

U SAD-u je, osim sastava odjeće, obavezno na etiketi navesti i zemlju porijekla. Nevladina organizacija "Fashion revolution" otišla je toliko daleko da je apelovala na 1.200 proizvođača, među kojima i na Zaru, Levis, American Apparel i druge, da na svojim odjevnim predmetima uz etiketu izlažu i fotografiju radnika koji je napravio taj komad odjeće.

Express.hr