U potragu za naftom u podmorju južnog Jadrana se konačno,posle brojnih najava i slatkih obećanja, kreće. Ko će montirati moderne platforme s kojih će džinovska svrdla, zavrteti morsko dno, koliko nafte i gasa ima i ko će od eksploatacije imati najviše koristi, zasad se ne zna.
Pomoćnik ministra ekonomije u crnogorskoj vladi Vladan Dubljević saopštio je da je ministarstvo u kojem on radi pripremilo nacrt tendera za dodjelu koncesija za istraživanje i proizvodnju nafte i gasa. Dubljević je kazao da na profit treba računati tek kada kompanija koja bude angažovana počne i da ga pravi. Naravno, eksploatacijom nafte koje mora biti u komercijalnim količinama.
- Crna Gora sa bruto domaćim proizvodom od 3,5 milijardi evra nema kapacitet da pregovara s naftnim kompanijama, čiji je prihod recimo 40 milijardi. Za istraživanja koja će koštati i 200 miliona evra, kompanije koje budu radile snose rizik. Mnogo bolje nego da mi to radimo i rizikujemo toliki novac - rekao je Dubljević, dodajući da Crna Gora računa na ekstraprofit koji će biti oporezovan. I to do 50 odsto.
Predlog je da to bude i više - 60 do 70 odsto, no pitanje je da li će on i proći.
Iz opozicije stižu - negodovanja. Nebojša Medojević, iz Demokratskog fronta, rekao je da Crna Gora mora biti ravnopravna sa 50 odsto udjela u zejedničkoj kompaniji.Neozbiljno je, podvukao je on, što Crna Gora nema podatke o naftnim rezervama, a ima ih britanski "Remko", koji je istraživao naftonosne zone i na ovom području.
Za Strahinju Bulajića, poslanika crnogorskog parlamenta iz iste partije, najava tendera bez znanja o rezervama nafte liči na onu narodnu "spremaju ražanj, a zec u šumi".
Dosadašnja brojna i temeljna istraživanja koja su obavljena u podmorju kažu da nafta i gas "mirišu". I to na više mjesta duž obale Crne Gore. Naftonosne zone su podjeljene na istražne blokove i prema ranijim, ali i najnovijim najavama, svrdla je trebalo da prvo krenu južno od Ulcinja. Ostali blokovi se nalaze sjevernije od Budve ka Boki Kotorskoj i Prevlaci.
Za naftom se u podmorju juga Jadrana intenzivno tragalo sedamdesetih i osamdesetih godina minulog veka. Kotorski "Jugopetrol", kojeg su u međuvremenu kupili Grci, ("Helenik petroleum") zajedno s Amerikancima postavio je više bušotina. Nafta je potekla na bušotini označenoj sa "Južni Jadran 3" krajem sedamdesetih, ali nažalost, nije je bilo u komercijalnim količinama. Sav rizik od istraživanja snosio je strani partner, a da je nafte bilo dovoljno, dobit bi se, kako je tada bilo precizirano ugovorima, delila u proporciji 51:49 za domaćeg partnera. Ta i druga istraživanja koja su uslijedila dala su dobre rezultate, koje sada imaju oni koji su istraživali i koja će opredjeliti kompanije za tender. Koju će pak dobit Crna Gora ostvariti od eventualne eksploatacije pošto se pogodi u "naftnu žilu", znaće se precizno kada bude potpisan ugovor.
A kada će to biti, zasada ostaje nepoznato. Skeptici odmahuju glavom, ali su u Vladi odlučni: na pripremama za tender se radilo dugo i ozbiljno, kako konačno i zahtjeva ova vrsta posla. Stoga je između ostalog i interesovanje poznatih kompanija veliko,što podgrejava optimizam. Sve se nekako zna osim - kada će početi. I ko će bušiti.
VIŠE NA KOPNU
IstraŽni prostor Crne Gore zauzima 21.500 kvadratnih kilometara. Od toga kopnu pripada 13.000, dok je 8.500 kvadratnih kilometara pod morem. Od ukupno dvadeset bušotina koje su do sada postavljene, čak šesnaest (kopnenih) je bilo instalirano između 1949. i 1966. godine. Sve poslove u to vrijeme vodilo je tadašnje preduzeće "Nafta Crne Gore". Ondašnja tehnika nije dozvoljava bušotine dublje od 4.000 metara.
(Izvor:novosti)
