Ne radi se o manjoj iritaciji: oni koji boluju od misofonije navode da je osjećaj kao da vas je neko šutnuo u stomak, ili kao da vas je izujedao roj pčela.

Ako je sve ovo u ublaženoj mjeri, onda niste pacijent.

Meredit Rosol, dvadesetpetogodišnjoj učiteljici je dijagnostifikovana misofonija prije dvije godine, nakon što je godinama bila osjetljiva na zvuke.

“Decenijama nisam mogla da jedem sa roditeljima za istim stolom, bar ne bez čepova za uši. Neprijatan je osjećaj, vaši mišići su napeti, na ivici nerava ste, vaše srce brže lupa i osjećate jaku potrebu da pobjegnete“, kaže Rosolova.

Grupa psihijatra iz Holandije su 2013. godine iznijeli nekoliko dijagnostičkih kriterijuma i naveli da se misofonija moće klasifikovati kao psihijatrijski poremećaj.

Studija Nortvestern Univerziteta navodi da su oni koji su preosjetljivi na zvuk obično kreativniji.

“Obično počinje oko 13 ili 14 godna, kada se javljaju i ostali psihijatrijski poremećaji. Javlja se u porodicama, pa je vjerovatno u pitanju genetika. To je stanje u kojem se pravi veza između neutralnog zvuka i neprijatnih emocija“, rekao je Arjan Šroder sa Akademijskom medicinskog centra u Amsterdamu.

On dodaje da se radi o uslovljenom procesu: ako se nalazite u problematičnoj situaciji, i ako se to ponavlja, a vi počinjete da ih izbjegavate, stanje postaje sve gore.

NHS savjetuje da ako imate malu netoleranciju na zvuke, posjetite ljekara.

Stručnjaci će pregledati vaše ušu, nos i grlo, i sprovesti testove koji će pokazati koji nivo zvuka izaziva stres.

Zajednički tretmani kreću se oko terapija, tehnika opuštanja i savjetovanja.

B92