San je davno zaboravljena istina koju samo rijetki umiju da ispričaju. Međutim, još uvijek postoje oni koji se bore za svoje snove, a kada ih dohvate, onda ih na najljepši mogući način prenesu i nesebično podijele iskustva.
Kad san postane stvarnost
U Vladimiru Draganiću, mladom ekonomisti već odavno kuca srce baskijskog lava. Pozdravlja se sa Aupa, kao i svi navijači Athletic Bilbaa , a Baskijci ga naprosto obožavaju. Tvrde, sličan im je po mentalitetu. Borben, pozitivan, iskren i voli njihov tim svim srcem. I baš kako vide njega, vide i sve ostale Crnogorce. Vladimir počinje svoje navijačko putovanje, pomalo uplašen da njegova priča nije dovoljno dobra za novine.
"Očekivanja ogromna, jer kad pratiš san, rizikuješ mnogo više nego što je neuspjeh. Rizikuješ spoznaju da taj san i nije bio toliko lijep kao što si očekivao, a to nije toliki problem kao što je vrijeme utrošeno na sanjanje i zabluda da je taj san dio tebe", pun entuzijazma ovaj navijač govori o putu u Baskiju, koji je sanjao čitav život.
Ipak je krenuo, pripremljen i dobro nahranjen predrasudama o kulturološkim, pa i ljudskim razlikama.
"I ne dočeka te ništa od toga. Naprotiv. Osjećaš se kao da nikad nijesi ni napuštio toliko voljenu (ne)udobnost vlastite države. Kao da tu i pripadaš. Oduševljen dočekom onih sa kojima dijeliš ljubav prema istom grbu i crveno-bijeloj boji. Napokon si dio atmosfere koju godinama u mislima doživljavaš i oblikuješ, svaki put sa više detalja, ali i toliko površno zamišljenom u odnosu na ono što se dešava pred tvojim očima", ispričao je on.
I dok Vladimir govori, zaista već ste dio atmosfere, pozitvnog lavovskog duha i jedan novinar tu nema tu šta da doda.
Samo za Crnogorce
"A onda baskijski kafanski glasovi, promukli od decenijskog bodrenja svoje svetinje, učine da grudi skoro rasprsnu od ponosa, nazdravljajući tvojoj državi", objašnjava osjećaj i dodaje da nije imao potrbe da uzima kartu svijeta da bi pokazao Crnu Goru, jer je njeno postojanje, čak i običaje, znao svaki Baskijac do jednog.
" I to ne kao dio nekih ranijih sistema", naglašava sagovornik.
Sav u radosti, pun utisaka, najmanje je govorio o gradu, mnogo više o ljudima, jer ljudi, kako i sam kaže, čine jedan grad, državu. Ipak je za kraj podijelio ljepotu Bilbaa.
"Prelijep grad, topao... Čuveni Guggenheim, Puente Vizcaya, stara gradska zona... Ako nijeste sigurni šta treba obići, pratite grupice azijskih turista, oni ne griješe. Mada, sve je to bilo u drugom planu. Nijesam ja zbog toga došao...", zaključuje crnogorski lav, još uvijek zarobljen u baskijskom snu.
Na kraju putovanja potpisao je povelju probratimstva sa većim dijelom navijača. Baskija-Crna Gora, dva drugačija neba, dvije duše, ali izgleda isto dišu.
(izvor:CDM)
