Svoju priču, nesrećna žena podijelila je sa javnošću. Kaže da je bila uz muža sve vrijeme i da se, kada se on oporavio, šokirala njegovom željom. 

"Dok je moj muž imao rak, prolazili smo kroz težak period. Ali to nije bilo ništa dok nije ušao u remisiju i dok se nije odvio razgovor koji je preokrenuo naš odnos. 

Njegova remisija bila je ogromno olakšanje, ali bilo je to i ponovno rođenje za njega. Učlanio se u teretanu, kupio novu odjeću i počeo je da izlazi do kasno u noć s prijateljima, bez mene. Njegov libido bio je u šestoj brzini, moj nije bio ni u jednoj. Prošla sam od straha da ću izgubiti muža zbog rak do straha da gubim nešto drugo. Konstantan osjećaj tuge počeo je da mijenja olakšanje što je on ponovno dobro. 

Niko ne uživa u teškim razgovorima. Ljubavnik može da ti kaže "moramo da razgovaramo". Učitelj vašeg djeteta može da traži sastanak nakon škole. Može da se radi i o groznoj greški na poslu kada vas šef pozove na sastanak i zatvori vrata za vama. To nisu trenutci ni radosti ni slavlja. Osim ako ne težite svađi, teški razgovori obično znače da se nešto mora promijeniti. Ili su početak konflikta. 

Devet mjeseci nakon što se rak povukao, moj muž je tražio da razgovaramo nasamo. Organizovao je čak i dadilju. Bio je nervozan. Bila sam uvjerena da ima aferu ili da će da me ostavi. Sjedeli smo u kafiću pored rijeke; bilo je hladno za sjedeti napolju, ali on je želio da puši. 

Držao me za ruku. Rekao mi je da me voli. Rekao mi je da još uvijek voli seks se sa mnom. I onda je bacio ultimativnu bombu: želio je da otvorimo naš brak i imamo druge ljubavnike. Ne samo on već i ja. 

Bila sam iznenađena i duboko povrijeđena. Uprkos sramoti, otvoreno sam plakala. Vidite, zapravo sam bila ljuta na njega što se razbolio, zato što je to toliko poremetilo naše živote i onda je došao s ovim - to je za mene bilo odbacivanje moje ljubavi i snage što sam cijelo to vrijeme njegovog liječenja sve držala na okupu. 

Sljedećih dana, hodala sam okolo kao u snu. U mojoj glavi neprestalno sam reprizirala taj razgovor i to često u čudnim trenucima - dok sam stavljala veš u mašinu, vozila se vozom na posao. Osjećala sam se posramljeno, plakala sam i proklinjala svog muža što je predložio taj apsurdni put. Razmišljala sam da ga ostavim. Pitala sam se kako ću to da objasnim djeci. 

Očajna, suočila sam se s njim i rekla: Ko god da ona je, idi, po... je i vrati se posle da razgovaramo. Negirao je da postoji druga žena. Predložila sam privremeno odvajanje. Rekao je da to ne želi. Umjesto toga, čekao je i bio brižan i pun ljubavi. Zagrlio bi me svaki put kad bi me vidio. PItao me kako se osjećam. Radio je više kućnih poslova nego prije i češće kuvao večeru. 

Pitala sam ga za emotivne rizike njegovog predloga. Šta ako se neko od nas zaljubi u nekog drugog? Biće to okej, rekao je, jer se mi i dalje volimo. Čuvaćemo jedno drugo sigurnim. Želim povezanost s drugima, raspravljao se. Nije samo do seksa. Želim osjećanje, pričao je. 

Osjećanje? Užasavala sam se. Kako bih se pripremila na suočavanje s njegovim rakom, zaključala sam sve svoje osjećaje da zadržim posao, porodicu i dom funkcionalnim. On je želio da pusti svoje u svijet? Imala sam vizije cunamija suza kako razaraju moj život i stvaraju katastrofu. 

Prošle su nedelje. Počela sam da se pitam. Još uvijek sam bila ljuta na njega, ali počela sam da se prisjećam svoje slobode prije nego što smo se nas dvoje smirili. Bila je to poprilično luda ideja. Šta ako? Kako bi ta otvorena veza izgledala? 

Ponekad pogledaš unazad na svoj život prije djece - prije ozbiljnog života - i žališ što si izgubila ženu koja si nekad bila. Jednom davno, plesala sam po stolovima i nosila izazovnu odjeću. Rizikovala sam i ljubila puno momaka. Mogu li da se povežem ponovo sa ženom koja sam nekad bila? Gledala sam u ogledalo u svoje tijelo koje je prizvelo i hranilo troje djece i pitala se može li izazvati želju u drugima. Uprkos tome što sam bila monogamna 17 godina, razmišljala sam kako bi izgledao seks s nekim drugim. 

Otišla sam kod psihologa. Rekla sam joj da sam prestravljena od tuge, gubitka i osjećaja ranjivosti. Nježno je sugerisala da u ranjivosti može da se krije velika snaga. 

Nikad nisam prestala da volim svog muža. Kao i većina parova i mi smo prošli puno malih konflikata oko domaćinstva i uživali u mnogim blagoslovima. Ali toliko toga smo prošli zajedno i ja nisam bila spremna da odustanem. Bila sam spremna na nešto novo. Željela sam da osjećam ponovo, iako me je to plašilo. Bila sam spremna da dopustim sebi da budem ponovno ranjiva. 

Nakon čitanja svega što sam mogla da nađem pronašla sam kolumnu sa seks savjetima u novinama o paru koji je otvorio svoju vezu, a terapeut je predložio seks-party radionicu. Nisam to tada shvatala, ali otkrila sam nešto će biti naš ultimativni spas. Tri mjeseca poslije našeg prvog groznog razgovora, otišli smo na prvu seansu koja nam je omogućila sigurno mjesto za istraživanje i upoznala nas s nevjerovatnom grupom ljudi. 

Glavna tema bila je koncept komunikacije, saglasnost i povratna informacija. To je tako jednostavna formula, a opet ima tako moćan uticaj na vezu. Po prvi put u životu, pitala sam se mogu li da tražim ono što želim i da budem otvorena da to primim. Osjećala sam se osnaženo. I znatiželjno jer nisam znala do čega će me to dovesti. 

Nismo odjednom uskočili u sve dubine tog partija. Gledali smo, razgovarali s ljudima i istraživali povezanost najprije jedno s drugim. Otišli smo ponovo sljedeći mjesec i mjesec iza toga. Sprijateljili smo se s drugim ljudima. Počeli smo da flertujemo i par mjeseci poslije počeli smo da viđamo druge ljude i da gradimo odnose s njima. 

Prvi put kad sam spavala s nekim drugim bilo je istovremeno i odlično i čudno. Njegova uzbuđenost i odnos prema meni mi je prijao. Kada je rekao moje ime, osjećala sam se kao druga osoba, kao da me drugačiji glas promijenio. 

Izlasci s drugima djelovali su opojno na mene. Jedno kratko vrijeme pružalo se puno mogućnosti, a moj ego i taština su uživali. Napravili smo profile na stranici za upoznavanje. Pronašli smo grupu za upoznavanje poliamornih ljudi i redovno je posjećivali. Upoznali smo ljude koji su bili novi u tome kao mi, i one koji su to činili godinama. 

Bila sam iznenađena što sam dobijala više pažnje od mog muža. Udata, poli žena u 40-ima je još uvijek poželjna. U jednom momentu, morala sam da isključim notifikacije na porukama na mobu jer su dolazile cijele večeri, a moj muž je samo prevrtao očima. 

Dogovorili smo se oko izlazaka i porodičnih obaveza i što je prihvatljivo u smislu noćnih izlazaka i ko će da kuvati večeru i odvozi djecu na trening. 

Ljubomora se rijetko javljala. Ne znam zašto. Ja sam se osjećala jako dobro što sam poželjna i zanimljiva drugim dragim ljudima da mi se činilo sasvim ispravnim i uravnoteženim da je i mom mužu tako. U pravilu su mi se sviđale žene s kojima je izlazio. Moj muž i ja smo i dalje vodili ljubav. Često smo pričali o tome zašto nam se sviđaju određeni ljudi i šta nam treba jedno od drugog. Povremeno smo uvodili i nove trikove i vještine. 

Danas, devet mjeseci poslije, stvari su se smirile. Novi ljudi i veze su se usporili i mi smo uspostavili iskrene veze s drugim ljudima. Neke ljubavnike smo dijelili u troje ili u četvoro. Neki su postali dobri prijatelji i upoznali smo ih s djecom. I muž i ja imamo svoje favorite. Naši ljubavnici ponekad ostanu da prenoće. Večeraju s nama i donesu kolač i vino. Muževa ljubavnica donijela mi je cvijeće kad sam imala loš dan. Moj ljubavnik donio je igre da ih pokaže mojoj djeci. 

Razgovor s djecom o našoj otvorenoj vezi bio je naš posljednji tabu. Muž je želio da to riješimo da bi mogao otvoreno da pokazuje simpatije prema svojoj ljubavnici, ali ja sam bila zabrinuta kako će oni da se nose s tim. Jedne noći jedno dijete je primijetilo da nisam u krevetu i drugo jutro je pitalo gdje sam bila. Objasnila sam da mi radimo neke stvari drugačije, da se volimo ali da volimo i druge ljude. Bila je malo sumnjičava ali rekla mi je da joj to ne smeta dokle god se nas dvoje volimo, volimo nju i ostatak porodice. 

Shvatila sam da je to samo početak teških razgovora s djecom. Razmišljala sam koliko se naš život promijenio u proteklih godinu dana. Još uvijek volim svog muža, više nego ikad. Intenzivnost je jača zbog nove energije koje su nam donijele nove ljubavi. Sjećate se početaka u novoj vezi - želje da vidite njegovo lice, osjetite njegov dodir, čujete njegov glas? 

Ovo je ujedno i slično i drugačije u isto vrijeme. Zaljubljena sam u njega, ali ta ljubav nema sigurnost kakvu ima ljubav s mojim mužem. Nema obećanja ili godina predanosti ali ima zabave i iskrenosti. Shvatila sam koje su moje ranjive strane i još uvijek me plaše, iako su ujedno oslobađajuće. Kada odem od ljubavnika, uvučem se mužu u krevet, on me u polusnu zagrli, a ja sanjam o dvojici muškaraca koje volim. Moj muž me čini sigurnom. Osjećam se voljeno."

Superžena