U prodajnim galerijama širom Crne Gore njegovi radovi čest su izbor probirljivih kolekcionara. Za Pobjedu govori o svom shvatanju viteškog koncepta u neviteško vrijeme i „ratovima“ koji su umjetniku – vitezu suđeni.
Možemo li svaku Vašu novu izložbu tretirati kao Vaš poziv da sebe pogledamo u novom svijetlu? Ili su one samo način da ispričate novu svevremensku, likovnu bajku?
- Moja deveta samostalna izložba je u stvari sastavljena od slika iz tri uslovno nazvano ciklusa a u stvari se radi o tri teme kojima sam se intezivno bavio posljednjih godina. „Traktat o muževnosti i ženstvenosti“ obraća se onom mitskom u nama, načinu na koji su se ideali muževnosti i ženstvenosti vjekovima oblikovali u našoj sredini. Prisutnost zlata na tim slikama upućuje na te ideale kojima se teži. Naziv drugog ciklusa „Orlovsko gnijezdo“ ne treba posebno objašnjavati, svima nam je blisko značenje te metafore. „Viteški mobilijar“, dakle pokretne potrepštine jednog viteza, kroz izbor predmeta koji ga sačinjavaju, zaokružuje neka moja razmišljanja o skoro identičnoj sudbini formiranja svijesti naroda na ovom našem prostoru Balkana.
Da li umjetnik, po definiciji, mora biti ratnik? Mora li se sukobiti sa servilnim malograđanskim mentalitetom, sa vlastitom potrebom da se očajnički drži ega i malih satisfakcija svakodnevnog života?
Umjetnik sam bira polje svoga djelovanja. Ukoliko je njegovo okruženje učmalo, mediokritetsko, skoro da je njegova dužnost da ga prodrma. Mnogi umjetnici i kreću sa takvim namjerama ali se negdje na putu ti ideali pogube, žar buntovništva utrne… Drugi, oni koji čvršće stoje na zemlji, od početka znaju da ne treba mnogo da talasaju oko čamca u koji žele da se popenju. Oni koji se tako ponašaju nijesu ni umjetnici a kamo li ratnici. Prije bi se moglo reći da su to vješti ljudi koji su svoj „orlovski dar“ iskoristili da bi se udobno ušuškali među „kokoškama“. Daleko od toga da mislim da umjetnik ne treba da brine o svojoj egzistenciji, radi se o tome šta će prevagnuti u nečijem stvaralaštvu. Isto tako, iako bavljenje umjetnošću podrazumijeva neki vid ratništva, to ne znači da umjetnik – ratnik treba da ide okolo i vitla svojom veličinom, jer viteštvo podrazumijeva i skromnost.
Kroz istoriju je dokazano da ratovi koje umjetnici vode mogu biti „odbrambeni“ i „osvajački“? Kakvog je tipa rat kojeg Vi vodite?
- Kroz istoriju se u umjetnosti vodio i jedan drugi rat, rat između dvije frakcije od kojih je jedna zastupala mišljenje da je u umjetnosti najvažnija vještina, virtuoznost sa kojom se predstavljalo okruženje. Najveći broj svojih poklonika ova struja je imala među „laicima“. Drugu struju su sačinjavali „stručnjaci“ koji su zastupali mišljenje da je vrijednost umjetničkog djela zavisila isključivo od baratanja likovnim elementima (linijom, bojom, kompozicijom, ritmom…) nezavisno od predstavljačke vještine. I jedni i drugi su uticali na stvaranje umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti. Mislim da ih takvima čini količina stvarnosti, vječnosti koju je umjetnik uspio da izrazi kroz njih
Postoji stanje u kojem se niti juriša „ka“ niti bježi „od“. Neutralnost je tačka koja omogućava koliko toliko objektivno sagledavanje stvarnosti u sebi i oko sebe. Svjedočiti sobom i svojim stvaralaštvom o toj stvarnosti pruža dovoljno materijala za jedan dobar rat.
(Izvor:Pobjeda)
