Tako je i ovog puta ispričala kako su je tjerali da ubije svoje dijete, te da su je zbog toga što to nije učinila smatrali glupačom.

– Naniela sam bol vojim roditeljima, jesam ih osramotila, to sve stoji. Zato je Igor nekih osam mjeseci bio u domu, da bi se ta klima u mom selu nekako dovela u normalno stanje. Plod moje mladalačke ljubavi bio je krunski dokaz da sam nedostojna, da me je nečastivi obilježio. Da sam se rodila koju deceniju ranije možda bi me kao vješticu spalili ili barem protjerali – otvorila se Ana koja kaže da joj je okruženje stvaralo najveću muku.

- Drznula sam se da prekršim kodeks i da rađanjem djeteta priznam da sam zgrešila. Pritisak okruženja bio je tako snažan i bespogovoran da je moj mali lijepi sin morao da se skloni s očiju bezgrešnih, da ne vrijeđa osjećanja čistunaca koji su našu malu kuću maltene proglasili kužnom.

Najpotresniji dio Anine ispovijesti o sinu Igoru Poliću jeste onaj u kom govori kako su je skoro pa tjerali da se riješi djeteta.

- Smatrali su me glupačom zato što TO nisam na vrijeme ubila, ili sakrila i ostavila u nekoj udaljenoj bolnici. Razdiralo me je stotinu muka. Morala sam da prekinem redovno pohađanje pribojske gimnazije i da je završim vanredno. Svakog vikenda putovala sam da zagrlim Igora koji bi mi se smiješio u krevecu, nepogrešivo me prepoznajući – iskreno je rekla pjevačica koja je sina iz doma u porodičnu kuću vratila nakon nekoliko mjeseci.

– Ova trajna tetovaža ostala je na toj žili kucavici i samo ja je vidim svakog jutra kada se pogledam u ogledalo. Agonija je trajala nekoliko mjeseci, a onda je glas srca i razuma tu ptičicu vratio u gnijezdo – ispričala je Ana za Star.