Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje i Centar za kulturu Tivat po tekstu Stevana Koprivice, u režiji Zorana Rakočevića.

Uloge tumače:

NERA …………………………….. Marija Đurić

BJANKA ……………………….. Jelena Đukić

ROZA ……………………………. Marija Labudović

MARKO ……………………….. Omar Bajramspahić

DAMJAN …………………….. Vule Marković

JOJO ………………………….. Pavle Popović

Tehnička ekipa

Dizajn svijetla: Radomir Stamenković, uuzičari: Nevila Klakor, Anda Bushi, Anastasija Aleksić, šef scene: Aleksandar Filipović, ton: Tomislav Elkaz, svijetlo: Mirko Kažić, fotografije: Mihael Đuričić, rekviziter: Ana Drakić, krojački radovi i garderoberka: Slađana Ilić i dekorateri: Zdravko Vasiljević, Mario Odžić, Kristijan Rot, Stevan Novosel.

Riječ pisca, Stevana Koprivice:

"Zaludna piščeva indikacija „o ljubavi i demonima“  kada su „Tre sorelle“ u pitanju postaje, kako vrijeme prolazi, sve važnija i tačnija odrednica ovog komada. Kažu oni koji vjeruju u horoskope da u jednom momentu životnog zrijenja pod znak postane jači od znaka. Tako je I sa storijom o tri čudne prčanjske sestre i njihovom fatumskomi fanatičnom zajubljenosti u jednog marinera. Malo vjerovatno, ali na legend nije da bude vjerovatna nego uzbudljiva i znakovita. Povod koji je snio u legendi počeo da dobija obrise i koordinate za koje, iako je prošao priličan broj godina od nastanka ovog komada, danas sve više postaju značjniji meni kao piscu. Pitanje  slobode, dogme, tradicije, religije, erotskih kodova, pobune, mediteranske mimikrije  koja iza nježnih klapskih sazvučja krije užase „umidece“ koja čeka buru da je osuši i pokrene sve iznova… Demoni koje olako nazivamo sudbinom a u stvari ih gajimo i predajemo im se kada emocija i eros u ime života nadjačaju racio i regule… Recimo da je ovaj komad o tome. Nego, najgore je kada pisac samo objašnjava svoje djelo i nudi ključeve čitanja.

Ima nečeg đavolskog ili bar malčice iracionalnog i u činjenici da su „Sorelle“ bile namijenjene igranju u Tivtu pa se odustalo iz razloga koje sam zaboravio, pa sukrenule da se rade u Kotoru, pa se odustalo iz razloga koje bi volio da sam zaboravio, pa su bile dugo vijeka predstava u Zvezdara teatru, pa premisa za teatarski ogled u Crnogorskom narodnom pozorištu. I evo sada, elipse ili zatvaranja kruga, „Sorelle“ se vraćaju u Tivat, a u poetičkoj interpetaciji studenata FDU sa Cetinja gdje predajem dramaturgiju, a u premijernoj produkciji ili kooprodukciji Centra za kulturu Tivat. Zapravo „Tre sorelle“ se vraćaju doma da provjere kako legende i demone i ljubavi sagledava najnovija generacija crnogorskih dramskih umjetnika. Ima li ljepšeg događaja za pisca i  profesora škole iz koje dolazi reditelj i glumci?

Mladi gospodine Reditelju, mlade uvažene gospodjice Glumice i gospodo Glumci, Vašem profesoru je čast što njegovom komadu podarujete novu energiju, nova značenja i nove demonske ljubavi".

Riječ reditelja, Zorana Rakočevića:

"Čovjek je veličanstvena sila ovog svijeta. Ma koliko bio sićušan i nemoćan u poređenju sa kosmosom, čovjek je ipak uvijek brodio morima, pisao poeziju i muziku, tražio savršenstvo, raspaljivao vatru fantažije i strasti, praveći jedan novi svijet. Čovječije požude, ljudske vatre, instinkti, nepregledne slobode duha, seksualna priroda svake žarke utrobe, vidici i horizonti, postali su tama u koju čovjek, pod pritiskom društva i crkve, nije smio da zaviri. Palanka, norme, ulica, društveni konteksti od vremena kada su ljudi počeli da crtaju plijen na zidovima pećina i prizivaju kišu, napravili su od čovjeka – đavola. Đavo je u čovjeku, a svaka duhovnost i sloboda otvorila je novi oganj na nebu na kojem treba peći ljudsko živo meso. Vraga je stvorio otpor, žudnja za dolaskom do ponora svijeta na kojem izviru arije, mirisi djetinjih heruvima, rajsko voće, gdje se iz pepela ptice rađaju. Đavo je sve što čovjek hoće, bog je sve što je čovjeku zabranjeno. Nečastivi je svjetlo, a častivi je zapravo mrak. Nepomenik je prelijepo ljudsko tijelo, pomenik je zapatana ljudska duša puna straha i malodušnosti".