Priče uz pivo iz boce. Uvijek dođe kondukter da vam ispriča koju je, i iz kojeg grada, i kada, i koliko puta, pa onda upoznaš daljeg rođaka po majčinskoj liniji, buduću djevojku ili samo poznanicu, kuma, brata, najvećeg smarača! Ko se sve tu ne smijeni, da mu brže prođe put! Možda i jedina kafana na Balkanu u kojoj se pije i upoznaje "s nogu".

Kupe, šestoro znanaca i neznanaca! Dijele se priče, iskustva, šale! Podignu se noge, legne se, dok te nepoznata bakica ušuškava kao najrođenijeg! Nekad se i zapjeva! 

E da, mislim da je vjerovatnoća da se vozite ovom linijom godinama, a da jednom barem niste u mjestu stajali barem 6 sati - ravna 0.

Ali nije sve tako gorko. Recimo ako ste kući proslavili slavu, pa krenuli nazad na studije, uvijek bi vam u šestočasovnom stajanju kod Priboja ostalo da otvorite kofere i počastite sve rakijom i kolačima.

Ljudi moji, i kafu smo sami pravili u vozu! Kad se finoj curici pripije, onda se fin dečko dosjeti da "tri u jedan" ubaci u flašicu sa već mlakom vodom.

Takva je kafa iz noćnog voza Beograd - Bar.

Ljudi, noću se putuje! Danju ne! Dan je tako dosadan!

Iako više ne idem vozom (jer se sada i ima, i može), mnogo mi je žao što je ova linija ukinuta. Jer kako će sad ovi današnji studenti živjeti bez priča iz noćnog voza. Bez piva u vagon restoranu.

Bez čekanja konduktera po hodnicima da mu "uvališ" 5 eura jer kartu nemaš! Kako će ta djeca da očeliče ako ih na mjestu što vagone spaja ne "produva" promaja?

Gdje će oni s nama, Spartancima iz voza Beograd - Bar?!

espreso.rs