Populacije koje se kloniraju u potpunosti su ženske i za reprodukciju im ne treba pripadnik drugog pola. Takvi se organizmi uvijek brže reprodukuju od onih koji to ne mogu bez seksa. 

Iako se neke životinjske i biljne vrste mogu reprodukovati bez polnog kontakta, poput komodskih varana, seks je i dalje dominantan način reporodukcije u svijetu prirode. 

Naučnici znaju da seks omogućava miješanje gena, što vrstama daje mogućnost brze evolucije i prilagođenja promjenama u okolini. Međutim, za činjenicu da seks pobjeđuje kloniranje kao reprodukcijsku strategiju mora postojati velika korist već za idući naraštaj, smatrali su. 

Teoriju je bilo teško dokazati jer se većina organizama ili potpuno razmožava kloniranjem ili samo seksom pa ih nije lako uporediti. 

Naučnici sa Stirlinga zato su inovativnim pristupom ispitali vrstu koja može obije stvari - dafnije. 

Ustanovljeno je da je potomstvo dafnija koje je bilo plod polnog razmnožavanja više nego dvostruko otpornije na infekcije od 'braće i sestara' koji su došli na svijet kloniranjem. 

"Jedno od najstarijih pitanja u evolucijskoj biologiji bilo je zašto seks uopšte postoji kada oduzima toliko mnogo vremena i energije", rekao je dr Stjuard Auld s prirodnjačkog fakulteta u Stirlingu. 

"Seks objašnjava postojanje paunovog repa, jelenskih rogova, ples mužjaka rajske ptice ili lavlje grive. Ali kada bi se, recimo, jedna ženka bilo koje od tih vrsta mogla razmnožavati sama, njena mladučand bi već došla na svijet dok bi ostale ženke gubile vrijeme čekajući da se mužjaci za njih potuku. Pa zašto onda nismo okruženi organizmima koji se kloniraju?", zapitao je Auld. 

"Upoređujući potomstvo dafnije, postalo je jasno da stalna potreba izbjegavanja bolesti može objasniti zašto seks opstaje u prirodi", zaključio je. 

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu "Royal Society Proceedings".

HR.N1