Osim toga, iskrenija su od mlađih braće i sestara te sklonija dominantnom ponašanju, ali su i manje društvena, konzervativnija te slabije podnose stres.

Zbog toga što su kroz odrastanje brinuli o mlađima, najstarija djeca često su dobri roditelji i skloniji su tome da imaju djecu. Najmlađa djeca su češće otvorenija i društvenija, kao i djeca koja nemaju braće i sestara. Ipak, upravo zato što su sami znaju biti više nervozni.

Srednja djeca znaju postavljati pred sebe nerazumno visoke ciljeve jer imaju osjećaj kako moraju biti bolji od starijih braće ili sestara. Često su vrlo ambiciozni i rijetko su sebični. Znaju biti manje odgovorni od starijih i neozbiljniji.

Najmlađi u pravilu dobijaju više pažnje od roditelja i ostalih članova porodice pa se zbog toga znaju osjećati nesigurno i nedovoljno iskusno. I oni teže biti bolji od starijih, čak više od srednje djece. Često postižu veliki uspjeh u životu, u području koje ih zanima.

I jedinci imaju potrebu da se takmiče sa nekim u porodici, a kako nemaju braću i sestre - tada se okreću ocu i rade sve kako bi bili bolji od njega. Nerijetko su razmaženi i uvjereni kako se svijet vrti oko njih. Znaju biti vrlo zavisni od roditeljima i češće imaju problema u interakciji s vršnjacima. Mnogi postaju perfekcionisti i žele doći do zacrtanog cilja bez obzira na sve, piše BrightSide, prenosi 24sata.