Među svesnijma su svakako vlasnici pasa, koji moraju da šetaju psa po takvim ulicama. 

U osnovi, riječ je o najobičnijem natrijum-hloridu, poput kuhinjske soli, ali s nekoliko hemijskih dodataka, pomoću kojih je takva so djelotvornija u snižavanju temperature i otapanja snijega i leda. 

I zaista funkcioniše, kao što podjednako dobro djeluju i kalcijum, odnosno magnezijum-hlorid. 

Kako bi bila djelotvorna, po svakom kvadratnom metru zamrznutog ili zavejanog tla potrebno je 100 grama soli, a to onda znači da se svake zime po gradovima posipaju ogromne količine soli, i to sve kad bi se u svakom trenutku pazilo da se s njom ne pretjeruje. 

A ne treba puno mašte da bismo shvatili koje bi mogle biti mane izbacivanja tolikih količina soli u naše okruženje. Ona šteti stablima, biljkama, nagriza fasade zgrada, spomenike, automobile, a nakon što se s ulica ispere, sve te ogromne količine soli odlaze u tlo, u najgorim slučajevima i u podzemne vodene tokove. 

I da uslijed takvih stvari i ne trpi priroda, gomilaju se materijalne štete. Oni koji imaju psa, jako dobro znaju o kakvim agresivnim materijama je riječ. Njihovi ljubimci šepaju kad naiđu na posoljeni dio pločnika, nerijetko im se šape izranjave prije nego što vlasnici reaguju. I jedino što im preostaje je da im šape ispiraju vodom u kadi ili, u najgorim slučajevima, da odu kod veterinara. 

Potreba za solju se, inače, bitno smanjuje ukoliko se, u slučaju padanja snijega, ulice na vrijeme očiste grtalicom (mašinom za čišćenje snijega). Ponekad u takvim slučajevima ulice uopšte nije neophodno soliti. 

Svjesni šteta koje so nanosi, u pojedinim opštinama u Njemačkoj su potpuno zabranili so na ulicama. Berlin, Hamburg i Minhen su so apsolutno zabranili na pločnicima i svim drugim površinama po kojima se kreću pješaci, što uključuje i stepenice. 

Štutgart, pak, so dopušta isključivo u slučaju padanja kiše koja se ledi u dodiru s tlom. Umjesto toga primjenjuju pijesak, šljunak, krečnjak ili drvenu piljevinu. 

Svako od tih sredstava nekad ima veće, nekad manje prednosti. Šljunak, na primjer, ne vole biciklisti nakon što se sve otopi. Piljevina je jako zgodna jer nakon otapanja može da se pokupi i kompostira.