"Žena, sin i ja smo sjedeli za stolom, doručkovali, kada mi se kašika iznenada zalijepila za prsa. Tako je to krenulo. Jedino što je posebno u vezi tog dana jeste da sam sam predhodnu noć sanjao svoju porodicu, nas, i to sve onako kako će se dešavati tog dana, kao deja vu", ispričao je Bišćanin s neobičnim darom, piše Anadolija.

Nermin radi kao mesar u lokalnom tržnom centru, a kada je otkrio fenomen bio je na godišnjem odmoru. Kolege s posla su mu došle u posjetu i u nevjerici su ređali kašike, metalno suđe i plastiku po njegovom tijelo. Sve je stajalo prkoseći gravitaciji. 

"Istuširao sam se i ponovio, opet isto. Kolege su probali da ređaju kašike po sebi, međutim samo su se smijali bezuspješno pokušavajući. Žena se uplašila, moji roditelji ovo još nisu ni vidjeli, a ni sam ne znam šta ću sad sa ovim i hoće li to i na koji način promijeniti moj život", kazao je Nermin.

On živi u Bihaću kao podstanar, mesarskom poslu podučio ga je pokojni stric dok je imao samo 14 godina. Iako je najniži rastom među kolegama mesarima je poznat po tome što je najsnažniji. Pokazao je snimke na telefonu gdje je bio jedini u stanju nositi cijele goveđe polutke.

"Sad kad razmislim, jednu bih stvar izdvojio kao neobičnu u svom životu, a to je da sam imao mnogo teških padova. Kao mladić imao sam saobraćajku, na velikom motoru, bez kacige samo u šorcu, doživio sam direktni sudar sa automobilom gdje je od siline motor ispao iz haube. Meni su se obje noge bile okrenule naopako. Ljudi koji su me unosili u automobil na putu za bolnicu, ne obraćajući pažnju su me podigli za noge i tako ih nehotice ispravili, te sam u bolnici nakon svega prošao gotovo bez ogrebotine. Zatim i kao dijete sam na sankama podletio pod kamion na Izačiću. Uvijek bi me nešto spasilo, što naš narod kaže 'sadaka me sačuvala'", ispričao je ovaj mesar.

S obzirom na novootkrivene mogućnosti Nermin je voljan da ih istražuje. Ispričao je da je kolegi olakšao probleme s kukom, a supruzi je dodirom uklonio bolnu kvrgu na ruci.

"Sjedjeli smo za stolom i ja sam stavio svoju ruku preko njene, a ona je odmah vrisnula, kazavši da je osjetila kao da sam joj lomio prst, a nisam, ali je kvrge odmah, istog momenta, nestalo", rekao je Nermin.

Na kraju, voljan da i dalje eksperimentiše, kazao nam je da bi volio da mu se neko bolestan javi, ko je sve drugo probao pa nema šta izgubiti. Naravno, bez velikih očekivanja jer ništa ni ne može obećati, ali Nermin Halilagić kaže da bi bio srećan ako bi otkrio da sada može pomagati ljudima.

No njegova porodica se nada da će to sve proći i pomalo su uplašeni zbog toga. Tražili su i mišljenje doktora, porodični prijatelj Hajrudin Havić im je kazao da nema razloga za strah i zabrinutost samo što ne smije koristiti magnetnu rezonancu i druge slične medicinske procedure.

No, to mi nikad nije ni bilo potrebno, kazao je Halilagić naglasivši da nikad u životu nije bio bolestan i da se konstantno osjeća da je "zdrav kao dren".