Štednja električne energije je društveno koristan posao. Nema električnog potrošača u privredi, u javnoj upotrebi ili domaćinstvu gdje se ne može prištedjeti. Nas to ne bi moralo da tangira, ali tangira naš džep. 

Okrenimo se onamo gdje mi možemo nešto učiniti, a vidjećete i zašto. Poboljšajte svoje navike, učvrstite ih i garantujemo da se nećete pokajati, garantujemo da ćete od ovoga imati koristi.

Ako vaši režijski troškovi nisu za vas i vaša primanja značajna stavka, onda ova uputstva nisu za vas. Nastavite rasipati energiju kao i do sada na radost vašeg snabdjevača strujom.

Vi koji ovo ozbiljno shvatate, ne pitajte uvijek zašto je nešto ovako ili onako. Treba da imate povjerenja u savjet stručnog lica i nećete se pokajati ako to usvojite kao svoja pravila ponašanja u odnosu prema pitanju koje se zove racionalna potrošnja električne energije. Da ne govorimo o indirektnoj koristi u zaštiti prirodne sredine!

Gdje to onda u kući možemo uštedjeti nešto od energije i zašto? Pođimo nekim redom kako bismo lakše razlučili svaku stavku.

1. Štedne sijalice su do 75 posto djelotvornije od klasičnih žarulja sa žarnom niti. Osim toga, Evropska unija je 2009. godine zabranila prodaju klasičnih sijalica, a vi ostavite poneku staru sijalicu da pokazujete unucima šta je nama nekad svijetlilo. Nijansa boje svjetlosti štedne sijalice određena je pojmom „temperatura svjetlosti“ i izražava se u kelvinima (K). Boja prirodne sunčeve svjetlost u toku dana (od jutra do sumraka) kreće se od 3500-5300 K. Na svakoj kutiji štedne sijalice piše podatak o njenoj temperaturi svjetlosti. Najbolje je da probate razne temperature, pa da se odlučite za vama najugodniju (sad kad postoji izbor nijansi, nikad se svi ukućani neće složiti oko toga koja je nijansa najugodnija). Kupujte štedne sijalice uvijek od istog proizvođača. Ne miješajte u kući štedne sijalice raznih temperatura i raznih proizvođača. Međutim, na tržište se cijenom i ekološkim karakteristikama sve više probijaju LED sijalice, koje će na koncu preovladati (LED – Light Emitting Diode).

‘Džaba’ bacate električnu energiju.

2. Vodu za kafu možete isključiti čim voda počne praviti mjehuriće. Akumulirana toplota u 'ringli' je dovoljna da dovrši proces vrenja vode. Za sve što se kuva u vodi vrijedi pravilo: uključiti ringlu na maksimalni podiok (npr. 6) dok voda (supa, jelo) ne proključa, a onda prekidač vratiti na oko pola jačine (podiok 3 ili čak 2). Dovoljno je da voda vri, a ne da poklopac skače na šerpi; u oba slučaja temperatura vode je koliko treba (oko 100 ºC). Inače, ako je podiok šest, samo džaba bacate električnu energiju koja se pri tom troši na isparavanje vode u jelu (latentna toplota isparavanja), a u jelo ćete bez potrebe morati dolivati drugu vodu kako voda u jelu koje kuvate ne bi potpuno uvrela. Da ne govorimo u nutricionističkim elementima (gubljenje hranljivih sastojaka kroz isparenu vodu, dodatno uništavanje vitamina i dr.).

3. Vodu u bojleru (kupatilo, kuhinja) ugrijati samo kad vam topla voda treba. NE držati ove bojlere stalno uključenim, jer tada bojler preko svog plašta grije zrak u kupatilu umjesto radijatora (izolacija bojlera nije savršena), voda se u bojleru lagano hladi, a vi je dogrijavate ako prekidač držite stalno uključenim.  Sigurno vam se događalo da ugrijete bojler vode u kupatilu prije nego odete negdje na vikend i isključite ga kad pođete iz kuće (u bojleru će biti vruća voda). Kad se vratite sa vikenda, pogledajte koja će vas temperatura vode u bojleru dočekati? Voda će biti mlaka. Gdje je nestala ona energija koju ste dali bojleru prije odlaska na vikend? Tu ste bespotrebno bacili oko tri kilovatsata (kWh) energije (snaga bojlera 1,5 kW puta vrijeme ponovnog dogrijavanja od dva sata). 

4. Ako ne morate, ništa od elektro uređaja u kući na ostavljajte na „stand by“ ni kad ste na poslu, a kamoli na vikendu ili na godišnjem odmoru. Dva su razloga: energetski i sigurnosni. Energetski znači da uređaj bez potrebe troši (malu) energiju u „stand by“ režimu (na tržištu se mogu naći mala brojila električne energije preko kojih možete uključiti uređaj u „stand by“ režimu da biste se uvjerili koliko energije u tom režimu uređaj bespotrebno troši).

Sigurnosni aspekt je vrlo važan. Svaki uređaj koji bez nadzora ostavite u „stand by“ režimu, nalazi se pod naponom mreže (220 V) koji nije bezazlen. Zbog toga se ulazna napojna jedinica uređaja (ili punjača za moblni telefon) uvijek malo zagrijava, ona zbog toga stari i ranije će nastupiti kvar, a u krajnjim slučajevima u vašem odsustvu može izazvati samozapaljenje i požar. Preporučljivo je sve ove uređaje dovesti u beznaponsko stanje isključivanjem on-off prekidača na uređaju ili vađenjem utikača iz utičnice. Izvadite punjač svog mobilnog iz mreže kad završite punjenje i nikada punjač ne ostavljajte u utičnici.

Čupanje utikača iz zida

Vađenje utikača iz utičnice prostim čupanjem kabla (uvijek za ojačani dio na utikaču) dovešće do toga da jednom i samu utičnicu iščupate iz zida. Da se to ne bi dogodilo, utikač (npr. od usisivača ili pegle) uvijek potežite koristeći obje ruke: jednom rukom potežite za ojačani dio utikača (ne za kabl), a drugom rukom pridržavajte utičnicu u zidu. Po poznatom zakonu fizike da su sila akcije i sila reakcije jednake, sila potezanja neće se prenositi na utičnicu nego samo na kontaktne šiljke, tako da će sama utičnica uvijek ostati neopterećena i nepomična u zidu.

Da biste se riješili nekih od ovih muka čupanja utikača iz zida, najbolje je više povezanih uređaja (npr. laptop, modem, printer) staviti na jedan razvodni kabal sa više utičnica koji na sebi ima prekidač sa indikacionom lampicom. Tako ćete više uređaja odjednom dovesti u beznaponsko stanje, a i lampica će vam biti dobar znak da ste uređaje uključili ili isključili. Na tržištu se po povoljnim cijenama mogu naći ovakvi produžni kablovi raznih proizvođača i nije dobro da se vodite principom najniže cijene produžnog kabla, nego renomeom proizvođača kabla. Nije loše prilikom rekonstrukcije elektro instalacije u kući ili stanu na mjesto obične utičnice ugraditi novu utičnicu sa ugrađenim prekidačem i indikacionom lampicom, jer takvu utičnicu i priključeni potrošač možete isključiti na ugrađenom prekidaču (takvih utičnica ima i na našem tržištu). U oba slučaja je potrebno voditi računa o opteretivosti utičnice. Podatak o tome dat je na utičnici u dozvoljenoj struji opterećenja, najčešće u amperima (A).

5. Vodite računa da pametno koristite period jeftine struje. Ako nemate u kući ili stanu na vidnom mjestu dobar indikator jeftine struje, tražite od svog predstavnika stanara da u hodniku, na ulazu u zgradu, na ormariću sa brojilima ili na drugom vidnom mjestu ugradi uočljiv indikator jeftine struje. Taj posao zaista ne bi trebao koštati više od 20-30 eura. A, vi ćete se vremenom svaki put kad dolazite kući uvjeriti da ta indikacija ispravno radi. Ne zaboravite, cijena struje u vrijeme niže tarife iznosi pola cijene kilovatsata u višoj tarifi. Takođe, cijena kilovatsata u zimskoj tarifi je dvaput veća od cijene u ljetnoj tarifi.

6. Redovno analizirajte vaš mjesečni račun za električnu energiju, pratite kakvi su efekti štednih mjera koje ste preduzeli.

Ovo su samo neke od važnih stvari o kojima trebate voditi računa. Najbolje je ako sami sistematizujete svoja iskustva, razmjenjujete ih sa prijateljima i, što je vrlo bitno, mora postojati konsenzus među ukućanima o važnosti racionalnog pristupa potrošnji električne energije.

Ištampajte ovaj tekst, neka ga pročitaju svi ukućani, povremeno ga opet pročitajte dok vam se ovi neki savjeti ne urežu. Stavite ovo na vidno mjesto. Podvucite ono što vam je najvažnije i gdje mislite da ste do sada griješili. Naučite ovo napamet kao dobru lekciju.

Neracionalno trošenje struje

Da to ne bi ostalo u magli, samo da kažemo da prosječno tročlano naše domaćinstvo troši do 450 kWh električne energije mjesečno. S malo truda ovo domaćinstvo može da uštedi do 20 posto električne energije mjesečno (90 kWh). Da vas ne bismo zamarali računicom (energija puta srednja cijena) u novcu je to oko 10 eura mjesečno, 120 eura godišnje. A, za te pare možete sebi kupiti npr. solidne cipele. Ako to ne uradite, za ove vaše pare će neko iz elektroprivrede ili distribucije kroz nerealno visoku platu lijepo sam otputovati, a vama će biti zahvalan kako neracionalno trošite struju. 

Smatramo potpuno pogrešnim da se primjena ovih principa u domaćinstvu naziva uštedom. Ušteda bi bila kad biste se vi u svojoj kući odrekli nekih potreba, pa kao rezultat toga ostvarite neku uštedu. Ovo nisu savjeti za odricanje. Ovo su savjeti kako da racionalno koristite električnu energiju u svom stanu ili kući i da ne rasipate svoj novac. Svaki euro je euro.

7. Dajte svoj doprinos zaštiti okoline. Za svaki kilovatsat (kWh) električne energije u termoelektrani mora biti spaljeno oko 1,5 kg uglja prosječne kalorične moći koju troše naše termoelektrane. U primjeru našeg domaćinstva koje bi uštedjelo 90 kWh mjesečno, ušteda na uglju bi iznosila oko 135 kg uglja mjesečno, odnosno više od tonu i po (1620 kg) godišnje. Na, recimo, sto hiljada domaćinstava, to bi bila ušteda od 162 hiljade tona uglja godišnje! Ovu količinu uglja veća termoelektrana potroši za 15 dana rada (oko 11 hiljada tona uglja dnevno).  Znači, neka veća termoelektrana  15 dana u godini radi džabe samo zato što sto hiljada domaćinstava drži bojler u kupatilu stalno uključen. A, oni rudari čijoj se odvažnosti stalno divimo, iskopali su 162 hiljade tona uglja koje ćemo mi zbog neznanja baciti kroz prozor kupatila.

Razmislimo malo svi zajedno. Učinimo nešto za sebe.

Al Jazeera