Osim Crne Gore ništa nije vječno, pa ni funkcije, ni ljudi koji ih popunjavaju. Iako sa protokom vremena mnogi pomisle da je tako. Bivši predsjednik Ljekarske komore Crne Gore, specijalista interne medicine primarijus doktor Đoko Jočić obnašao je tu funkciju proteklih dvadeset godina. Od samog osnivanja Ljekarske komore. Kao neko ko je u struci i nauci dosegao sve, Đoko Jočić je sigurno veliko ime crnogorskog zdravstva. I sigurno je prije dvadeset godina bio logičan izbor za mjesto predsjednika Ljekarske komore.

Dvije decenije potom izabran je novi predsjednik. Dan poslije, bivši predsjednik odbija da prizna izborni rezultat. Kaže, učinjeno je se mimo Zakona i Statuta, na potpuno nelegalan način.  Stoga će se Jočić obratiti nadležnim institucijama da „pod hitno“ utvrde da li je način izbora predsjednika i zamjenika predsjednika LJKCG zakonit. To će biti ko zna koji poziv nadležnim institucijama da se pozabave situacijom u strukovnom udruženju crnogorskih ljekara. I ko zna koja prijava.

Doktor Đoko Jočič ima pravo da zahtjeva da se utvrdi zakonitost postupka izbora njegovog naslednika. Ali i njegove kolege ljekari imaju pravo da zahtjevaju rezultate povodom njihovih podnešenih krivičnih prijava protiv bivšeg rukovodstva komore i njega lično. Jer je Ljekarska komora dugo vremena, možda i predugo, funkcionisala mimo Zakona i Statuta. Ovi izbori su trebali da se dogode krajem 2015 godine, do kada je Skupština i rukovodstvo Ljekarske komore imalo kakav takav legalitet. Sve što se desilo potom, desilo se na “oruk”.

Za dvije decenije se štošta promijenilo. Prije dvije decenije građani nisu ni sumnjali u pogrešivost ljekara. Danas su ljekarske greške, ako ništa, u žiži javnosti. Javnosti koja, u slučajevima kada dođe do sumnje u grešku ljekara, nikada nije čula stav Ljekarske komore po tom i takvim pitanjima. I ćutnja zna da bude odgovor, ali nije rješenje.

Kao što nije rješenje opirati se protoku vremena i posljedicama koje iz tog proizilaze. Ako je jednu nezakonitost potrla druga, onda bi se matematički moglo reći da dva minusa daju plus. Ali, ne pita se matematika pri izboru nosilaca funkcija, iako od matematike zavise.

Ako je situacija u Ljekarskoj komori takva da je već duže vrijeme prate nezakonitosti u radu i loš imidž u javnosti onda bi se trebalo krenuti u novi početak. Onda bi ljudi trebali prestati biti institucije a institucije bi trebale postati važnije od ljudi. Čak i onih koji ih obnašaju pune dvije decenije. Tako će možda zaživjeti i zakon. A sa njim i svi oni Statuti i odredbe koje su, u slučaju Ljekarske komore, pogaženi mnogo više puta nego što je javnost u njih upućena.