Upoznali su se u staračkom domu u mjestu Korlu u turskom Tekirdagiju. S obzirom da se ne mogu vidjeti ljubav se rodila iz komunikacije. Pričajući saznali su sve jedno o drugom i postali primjer iskrene ljubavi.

Ove godine slave i sedmu godišnjicu braka. Srećno "ljubavno gnijezdo" formirali su u staračkom domu. O prvim danima ljubavi koja ne poznaje granice govorili su za agenciju Anadoliju.

Kanije je vid izgubila još u djetinjstvu. Godine 2010. godine smještena je u starački dom. Od prvih dana jedan glas je jako uticao na nju. Bila je dovoljna samo jedna rečenica da počne velika ljubav: "Dobrodošla gospođo Kanije".

Imala je brak iza sebe, razvedena je već 38 godina. Međutim, kako je kazala, nakon mnogo godina dobila je šansu za proživljavanje "drugog proljeća".

"Nakon što sam se upoznala sa Ibrahimom zajedno smo pili čaj, družili se. Pitala sam ga da me oženi  i dobila pozitivan odgovor", ispričala je Kanije.

Vjenčanje je bilo u staračkom domu, a ova srećna žena je kazala da je tada po drugi put uplovila u bračne vode. Prema njenim riječima, imaju jako srećan brak, ispunjen ljubavlju i poštovanjem.

"Brak sa Ibrahimom je veoma lijep. Sedam godina smo zajedno. Još nismo imali svađe i neće ih ni biti. Zašto bismo patili u ovom lijepom svijetu. Svaki dan nam je lijep. Suprug ustaje rano i pravi čaj. Nakon toga me budi. Klanjamo, pa doručkujemo. Veoma smo srećni", poručila je Kanije.

Ibrahim je vid izgubio nesrećnim slučajem. Prije sedam godina je prvi put uplovio u bračne vode. Kako je kazao, nakon sklapanja braka osjeća se kao da se ponovo rodio.

"Godine 1966. ostao sam bez očiju. Život sam živio kao mrtvac. Međutim, 46 godina nakon upoznao sam Kanije i tada sam ponovo rođen", ispričao je ovaj 72-godišnjak koji je prije braka uvijek birao samoću.

Tek u braku život je za njega dobio neki smisao.

"Moj život je počeo imati smisla sa Kanije. Ranije nisam mogao spavati, jesti ali sada imam jako srećan život. Mnogo je volim", poručio je Ibrahim.