Dosad se za tu obuku prijavilo više od 400 nastavnika, a plan je da svi nastavnici informatike budu uključeni, ali i da svaka škola dobije po pet robota. Međutim, postavlja se pitanje koliko je to izvodljivo?

To jeste dječji automobil, ali nije igračka. To je asistent nastavnicima informatike koji pomaže đacima da razumiju programiranje.

„Robot je idealan alat za učenje kodiranja, u smislu da djeca pomoću platforme koja je vrlo jednostavna i šarena, što je njima primamljivo, mogu da isprogramiraju robota, odnosno njegove različite funkcije. Robot sad ima razne mogućnosti, dakle ima LED lampice koje može da pali, ima elektromotore pomoću kojih se pokreće, ima senzor za razdaljinu da može da prepozna koliko je daleko od neke prepreke. Djeca, dok programiraju njegove senzore, razmišljaju na algoritamski način koji će kasnije koristiti ako se budu bavili informacionim tehnologijama“, objašnjava Miomir Popeskov, predavač u Centru za kreativno razmišljanje „Kliker“.

„M-bot“, kako mu je ime, može se sklopiti za svega desetak minuta. Na računar se povezuje blututom ili vaj-fajem, a zasnovan je na „skreču“ – najjednostavnijem programskom jeziku na svijetu. Namijenjen je djeci od petog do osmog razreda.

„Djeca imaju program koji se nalazi na samom kompjuteru i u tom programu ređaju naredbe, odnosno programiraju šta će robot da radi. Kasnije se te naredbe prebacuju na ploču koju ima robot i on onda izvršava naredbe koje su mu zadali“, kažu u „Klikeru“.

Da je učenje uvijek zanimljivije uz igru, pokazuje i ovaj robot. On se sastoji od gotovo 40 djelova, a može se programirati da prati linije, izbacuje loptice i zaobilazi prepreke. A uz njega đaci neće zaobilaziti svoje obaveze, bar se tome nadaju nastavnici. Obuku za programiranja robota do sada je prošlo oko sto nastavnika iz osamdesetak škola.

„U razgovoru sa djecom i objašnjavanju zašto ja danas nisam tu i gdje idem da naučim da programiram robote, oni su, zapravo, bili oduševljeni do te mjere da sam čak dobila molbu od jednog dječaka da se raspitam kako on može da kupi za sebe 'm-bota' da bi on to radio kod kuće. Tako da, mislim da će ovo zaista da pokrene veliko interesovanje i da će donekle da podstakne još više interesovanje za naš predmet koji, nažalost, nema adekvatnu poziciju u odnosu na ostale predmete i nije u skladu sa interesovanjima djece“, navodi Svetlana Jakšić, nastavnica informatike u OŠ „Nikola Tesla“ u Vinči.

„Vrlo je dobro za djecu da na praktičnom primjeru pogledaju šta to rade oni na olovci, papiru, sad već i na računarima, a to do sada nisu imali prilike. Mislim da je ovo sjajna prilika da vide praktično kako to radi, kako funkcioniše, kako se kreće, šta to oni zapravo rade kroz programiranje", ističe Nemanja Dragićević iz OŠ „Milan Munjas“ iz Uba.

Plan je da svi nastavnici informatike iz 1.250 osnovnih škola u Srbiji prođu obuku, kao i da na kraju svaka škola dobije po pet „m-botova“. Ali koliko je taj plan realan?

„I nije to toliko neizvodljivo. Ovo je jeftina tehnologija, jedan 'm-bot' košta 100 eura da bi se nabavio i uvezao. To je, na nivou škole, 500 eura donacije, što je moguće obezbijediti i od lokalnih privrednika, čak i da to same škole organizuju. Ono zbog čega se mi uključujemo je zato što imamo veći kapacitet da dođemo do institucija, do nekih donatora s kojima smo prethodno bili u kontaktu i kod kojih imamo neku dozu kredibiliteta“, objašnjava Nebojša Glišić, koordinator akcije „Bitka za znanje“.

Robot umjesto table samo je prvi korak u inovacijama. Krajnji cilj je da djeca sama prave robote sa specifičnim namjenama. Baš kao što su đaci u Hrvatskoj napravili robota koji kuva supu, a aktivira se SMS-om.

RTS