Ovaj je, pak, došao u Zagreb negdje iz južne Srbije. Priče o tome kako se Toplica Prokić (tako mu navodno glasi pravo ime) našao u Hrvatskoj ne poklapaju se. Po jednima je bio oficir JNA, po drugima prodavač voća na tržnici, a po trećima i jedno i drugo.

U svakom slučaju, Prokić je negdje u osvit rata shvatio da ima nesvakidašnji dar s neba koji mu je poklonilo Sunce pogodivši ga svojom zrakom u skočni zglob. Otud i Prokićeva neskrivena sklonost zlatu, koju je rado pokazivao hodajući okolo s 1,5 kilograma nakita na sebi. Samo je tako, kaže, mogao ostvariti direktnu vezu sa Suncem.

Ubrzo je skupio gomilu obožavatelja koji su njegovali njegov paganski kult, a on ih je zauzvrat 'liječio' i gledao im u budućnost iz ogledala. Valjda po uzoru na Kremanska proročanstva, jedno od predviđanja bilo je da će predstojeću svjetsku kataklizmu preživjeti samo oni koji žive ispod tri planine: Avale iznad Beograda, Medvedenice iznad Zagreba i Jastrebca u Srbiji.

Posebno su impresivni bili Prokićevi rođendani na zagrebačkom Srebrnjaku, kada bi u tom dijelu grada promet blokirali silni autobusi što su dovozili njegove sljedbenike.

Prokić, međutim, nije dugo uživao u slavi. Sredinom devedesetih pod sumnjivim je okolnostima nestao u okeanu u Južnoj Africi. Ovdje se opet uključuju zli jezici koji tvrde da je cijela priča namještena budući da je ovaj 'Sin Sunca' imao određene financijske probleme s novokomponiranim hrvatskim tajkunima.

Zajedno s njim u Africi je tada bio i Josip Grbavac, koji preuzima čelno mjesto u sljedbi. Kao magistar ekonomije, Braco (tako ga je nazvao Prokić) unosi niz promjena u iscjeliteljske metode. Prije svega, nastoji se orijentisati na bogatiju klijentelu koja je trebala zamijeniti nesretnu sirotinju s područja cijele Jugoslavije, na koju je tipovao Prokić.

Godinu po godinu, Bracin kult u potpunosti je potisnuo Prokićev pa je ovaj gotovo zaboravljen. Braco veliki novac ulaže u marketing. Danas pomalo nestvarno izgledaju svi ti njegovi silni DVD-i u čije su snimanje bile uključene i najveće televizijske zvijezde.

Unosi i promjene u odnosu prema ljudima. Odustaje od bajanja pred ogledalom i sve karte baca na – pogled. Seanse izgledaju tako da dvije stotine ljudi uđe u dvoranu u kojoj se na pojavi Braco, pogleda tu masu ispred sebe i - ode. Nema razgovora, nema terapija, ništa osim pogleda.

Odmah nakon njih u dvoranu ulazi iduća tura. I tako Bog te pita koliko puta. Novac se ne treba ostavljati. Samo cvijeće. Ali ako želiš kupiti knjigu, CD s pjesmama Borisa Novkovića i Jurice Pađena ili DVD koji će ti omogućiti iscjeljivanje kad god to poželiš (Bracin pogled toliko je moćan da „radi“ i preko malih ekrana), niko ti neće zabraniti. Cijena 15 eura za DVD i knjigu, 10 eura za CD.

„Braco ne podučava, ne govori, ne daje dijagnoze, ne provodi terapije, nego jednostavno u tišini daruje pogled. Ovaj je dar neovisan od religije, rase, boje kože i kulture. Ljudima daje nešto neobjašnjivo, to jednostavno teče kroz njega posjetiteljima“, stoji na njegovoj web-stranici, kojih ima više jer je vješti ekonomist shvatio sve prednosti interneta pa se s njim možete družiti i preko društvenih mreža.

Nije dugo trebalo da Braco preraste Hrvatsku i regiju. Korak po korak osvajao je Evropu, najprije preko naših iseljenika, da bi se potom otisnuo u SAD.

Za ulazak na velika vrata opet se pobrinuo dobro i skupo plaćen marketing. Za takve akcije vazda spreman trash reditelj Jakov Sedlar snimio je dokumentarni film Snaga tišine, koji je premijerno prikazan u Los Anđelesu i Njujorku. Pokraj Brace su se nekim čudom našle i poznata manekenka Naomi Campbell i glumica Andie MacDowell.

Za sve to vrijeme ne zaboravlja se, međutim, ni bazično tržište. Nedavno je tiražni njemački tabloid Bild naširoko pisao o Braci opisujući kako Njemci suočeni s Bracinim pogledom počnu plakati iz čista mira ili se ljuljati u transu.

„Malo njih zatvara oči jer žele što duže gledati u Bracu, u njegove oči, jer vjeruju kako baš on njima gleda u srce“, piše Bild.

Seansa traje 20 minuta, a nakon toga kreće prodaja: uz već spomenute prenosne medije, kupcima se nude prsteni po 140 eura, lančići od 100 eura, jeftinije fotografije… Sve skupa, samo u tu subotu, Braco je pogledao 4.000 ljudi, a pedantni Njemci izračunali su da je zaradio 20.000 eura.

Nije loše, nije uopšte loše s obzirom na to da Bracin tim stalno ističe kako on to ne radi zbog novca, jer nije materijalista, nego samo želi pomoći bolesnima. Zamislite šta bi tek bilo da je željan para!?

Ponekad je, kako je zgodno primijetio jedan novinar pišući o Braci, šutnja zlato.

Al Džazira