Ozbiljne demokratske države , države u kojima važi princip “Vladavine prava” svojim aktivnostima nikada ne dovode u pitanje ovaj i slične principe jer tada bi doveli u pitanje samu državu i njene institucije, poručuje profesor Blažić.

-Nažalost Crna Gora i njen politokratski režim kontinuirano dovodi u pitanje fundamentalne principe vladavine prava i legaliteta donoseći nerjetko odluke zasnovane, ne na principima legaliteta, već principima političke cjelishodnosti, čime se ozbiljno narušava pravni poredak Crne Gore  U nedostatku institucija sistema ovakvo ponašenje vladajućih oligarhija imanentno je gotovo svim državnim organima, u čemu prednjači upravo onaj koji kreira pravni sistem Crne Gore – Skupština Crne Gore. – smatra profesor Blažić.

Oportuna ponašanja poslanika Skupštine Crne Gore koji uzgred rečeno, konstatuje profesor Blažić, ni sistemski, zahvaljujući izbornom sistemu, nijesu predstavnici građana, već predstavnici političkih stranaka upravo ima cijenu koju danas plaćaju građani Crne Gore. A to je da političke partije i njihovi uski stranački interesi dezavuišu osnovne ustavne principe suverenosti građana i slobodnog mandata.

-Najave iz Skupštine Crne Gore da će se po treći put vršiti izmjene i dopune Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Crne Gore su još jedan eklatantan primjer kršenja tog Ustava upravo od onih koji su taj isti Ustav i donijeli. To posljedično otvara niz drugih pravnih, etičkih, socioloških pa čak i psiholoških pitanja dokle se može ići u narušavanju pravnog poretka ove zemlje i kome i čemu uopšte služe zakoni ove države. – decidan je profesor Đorđije Blažić.

Svakom studentu koji je  položio Uvod u pravo, je jasno da ustavni zakon po svom pravnom karakteru, nije istovjetan sa ostalim zakonima koje donosi predstavničko tijelo. Ustavni zakon se u bitnom razlikuje od bilo kog drugog zakona koji donosi predstavničko tijelo konstatuje profesor Blažić i nabraja:

1. Ustavni zakon u pravnom karakteru je ustavni akt, ima pravnu snagu Ustava i samim tim je izjednačen u pravnom režimu te se po tome bitno razlikuje od svih ostalih zakona.

2. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava je sprovedbeni zakon, kojim se omogućuje vremenski ograničen dvojni pravni sistem u jednoj državi, nakon ustavnih promjena, i koji je u funkciji da omogući prelazak iz starog pravnog sistema u novi pravni sistem.

3. Ustavni zakon, zbog takvog ustavno pravnog karaktera, nemože se mijenjati i dopunjavati kao ostali zakoni , jer ima osobinu tzv. «vezanog opšteg akta» koji se proglašava i stupa na snagu istovremeno sa Ustavom , što ukazuje na jasan zaključak da se nemože donositi samostalno ( član 158 stav 3 Ustava).

Još je mnogo odredbi koje jasno stavljaju do znanja da eventulano ponovno donošenje izmjena i dopuna Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava jasno ukazuje na okolnost da bi takvim postupanjem Skupštine Crne Gore, bio ozbiljno doveden u pitanje ustavno pravni poredak države, dezavuisala se institucija Skupštine a samim tim i ozbiljno narušio ugled Crne Gore, poručuje profesor Blažić.

Razlozi cjelishodnosti za izmjene i dopune Ustavnog zakona u vidu činjenice do sada u propisanim rokovima nije usklađeno izborno zakonodavstvo, ne mogu biti agrumet za donošenje izmjena i dopuna Ustavnog zakona jer bi oportunitet u vidu neodgovornosti poslanika u vršenju svojih poslaničkih obaveza zamjenio – nezamjenjivi princip legaliteta, smatra profesor Blažić i konstatuje da Ustavno pravno posmatrano, zakoni koji nijesu u propisanim rokovima usklađeni sa Ustavom po sili ustava prestaju da važe tj. ne mogu proizvoditi pravne posljedice.