Blagovijesti spadaju u radosne hrišćanske praznike. Slave se uvijek 7. aprila, tačno devet mjeseci prije Božića.
Sa ovom blagoviješću arhangela, „silaskom Svetog Duha na prečistu djevu“, počinje obnova čovječanstva, a riječima arhangela Gavrila „Raduj se, Blagodatna, Gospod je s tobom“, otvara se istorija Novog Zaveta i počinje preobražaj.
Smatra se da od Blagovijesti počinje sjetva jarih žita. Takođe se vjeruje da je taj dan srećan za kalemljenje voća. Nekada se narod u selima bojao zime, sve dok taj dan ne prođe.
Blagovijesti su dan koji od nas traži da se smirimo, da budemo u skladu sa sobom i svojim bićem. Blagovijest u suštini znači radovanje divnim vijestima. Sposobnost da se obradujete nečemu dolazi iz vaše duše i srca. Mozak sa tim nema ništa. Izuzetno dobra osoba je u stanju da se istinski obraduje sreći druge osobe.
Blagi ljudi se ne rađaju, oni vremenom to postaju. Blagost dolazi nakon mnogo mučenja, borbe, pitanja i odgovora. Tek kada upoznaš sebe i pomiriš se sa tim šta si ti, nastaje jedna faza smirenja koja prerasta u blagost, piše Stil.Blagi ljudi mogu da naprave čuda. Oni vole srcem, i srcem im se vraća. Na nepravdu ćute i čekaju da njihova blagost nađe svoj put, što se nekim čudom uvek i dešava.
Dan poslje praznika Blagovijesti, Crkva slavi Svetog arhangela Gavrila, koji je, prema zapisima zadužen za radosne vijesti.
Dan treba da počne pjesmom djevojaka, a da se završi opštim veseljem cijele porodice i čitavog mjesta. Simbolično, običaj se u nekim krajevima i danas zove ranilo.
Djevojke bi uoči ovoga dana nakupile suvih grančica i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na kakvom brdu ili seoskom raskršću.
Foto:Shutterstock
Uz vatru se veselilo i muško i žensko, a ponegdje, uz mlade, i stariji. Bilo je uobičajeno da se vatra na ranilu ili bukari preskače. Vladalo je vjerovanje da će – ko preskoči ovu vatru biti zaštićen od ujeda zmije.
Zbog vjerovanja da se na ovaj dan bude gmizavci iz zimskog sna, na Blagovijesti se nisu spominjale zmije.
Uoči Blagovijesti, djeca su lupala mašicama o gvozdene predmete obilazeći oko kuće, staje i tora i vikala: „Bež’te zmije i gušteri, bež’te zmije i gušteri!“
Vjerovalo se i da se na Blagovijesti žene ne češljaju, kao i da ne valja na taj dan praviti nove opanke. Dobro je na ovaj dan umiti se u rijeci ili potoku, a Blagovijesti naročito slave žene.
One koje žele porod odlaze u crkve i manastire gdje su ikone posvećene Blagovijestima i mole se Bogorodici.
Od tog dana počinje sjetva jarih žita i tada se iznosi sjeme na sunce. Voćari smatraju Blagovijesti najsrećnijim i najboljim danom za kalemljenje voća, a vinogradari orezuju lozu.
Komentari