Praznik je uspostavljen u hramu pored jednog izvora nedaleko od Carigrada, koji se zvao “Živonosni istočnik”. Taj hram je podigao car Lav Veliki u 5. vijeku.

Po predanju, dok još nije postao car Vizantije, u šumi je naišao na slijepog čovjeka, odveo ga do izvora gdje ga je napojio i umio, nakon čega je slijepac progledao. Zato danas treba otići na najbliži izvor i umiti se – to će pomoći i izliječiti od mnogih bolesti.

Kada je postao car, na mjestu gdje se to čudo desilo, podigao je hram, u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici. Narod je počeo da pristiže sa svih strana, tražeći i nalazeći lijek za mnoge bolesti.

Izvor u porti crkve u godinama koje su dolazile, darivao je mnoštvo iscjeljenja, uključujući i grčku aristokratiju, čemu sinaksar posvećuje posebnu pažnju. U njemu se opisuju mnoga iscjeljenja, pa čak i vaskrsenje jednog mrtvaca.

Tu su se iscjeljivali od vodene bolesti, sušice, besnila, raka, groznice i temperature, neplodnosti, skorbuta, tumora, duševnih bolesti, bolesti očiju i još mnogih drugih.

Običaj je da se zorom izlazi na najbliži izvor ili vodicu, gdje se umiva, pije voda, bere cvijeće, veseli i vraća se kući tek uveče.

Današnji praznik, kao slavu, proslavljale su mehandžije. U Popovom polju žene na taj dan ne rade teže poslove. Ponegdje se ovaj praznik proslavlja i kao seoska slava, kada je običaj da se kolje jagnje.