Zašto Narodno pozorište Beograd zovu “Institut za majku i dijete” i/ili “Prihvatilište otac i sin”
Ovo pitanje je isplivalo na površinu nakon što su, između ostalog, tu uposleni i Lada Mirkov (ćerka Nikole Mirkova i član SNS-a, sa završenom Višom školom, menadžment u oblasti sporta), zatim Stefan Pavlović, sin Laleta Pavlovića, uposlen na ugovor kao operski pjevač, potom mlada glumica Dejana Miladinović, koja je primljena u dramski ansambl nacionalnog teatra jer je ćerka Dejana Miladinovića, aktuelnog direktora Opere... I da ne nabrajamo dalje.
Pomenimo još tzv. posebnu kadrovsku zanimljivost, Mitu pomoćnika. Na mjesto pomoćnika direktora drame, koji je i sam, egzotično rješenje (Spasoje Ž. Milovanović, dramaturg iz Kruševca) došao je glumac Dimitrije Ilić iz Malog pozorišta “Duško Radović”. Na, redovno, začuđujućim tonom izgovoreno pitanje otkud on, obično se čuje odgovor “ko bi ga znao, on je valjda iz redova Velje Ilića”, a to opet biva praćeno komentarom “pa bio je Velja i ranije u vlasti... al‘ se Mita ipak nije mogao naći na čelu nacionalne drame”… I tako dalje, i tako redom.
Među aktuelnim pitanjima je i kako je moguće da je za programe obilježavanja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta izdvojeno čak 320 miliona, a za svih 40 (26 plus 14 na Kosovu i Metohiji) ustanova kulture kojima je republika osnivač 450 miliona za čitavu godinu (za programe). Na spisku onoga za šta nema, prisjetimo se, bila je i kinematografija.
Šta je zapravo razlog
Reditelj Goran Paskaljević podsjeća da „Istorija poznaje strašne periode koje je kultura ipak usjpela da preživi, da opstane“.
Jedno od aktelnih pitanja je i zašto Vladina komisija za ustanove kulture od nacionalnog značaja ne prihvata, odnosno po kojem zakonskom osnovu uopšte razmatra zaključke Nacionalnog savjeta.
- Mislim da je manje važno šta komisija misli, oni to potpisuju svojim imenom i integritetom - kaže Egon Savin i dodaje:
- Poslednju riječ daje Vlada. Nadam se da će oni uvažiti prijedlog Nacionalnog savjeta. Naš prijedlog je logičan, pravedan. Ukoliko se desi da ne bude prihvaćen, oštro ćemo reagovati, a lično ne vjerujem da ću ostati na tom mjestu. Osjećao bih se veoma neprijatno da, na primer, Jugoslovensko dramsko pozorište, Atelje 212, ne dobiju taj status.
Generalno gledano, po riječima Ivana Medenice, koji povodom naučnoistraživačkog projekta u kojem učestvuje više od pola godine živi i radi u Berlinu, situacija je više nego problematična:
Čak i nama koji ove događaje pratimo iz inostranstva, jasno je da aktuelna vlast u Srbiji ima, u oblasti kulture, nevjerovatno lošu kadrovsku, budžetsku i programsku politiku. Meni je glavni problem što neki ljudi iz svijeta kulture, imajući razumijevanje za Vladu u drugim oblastima, tolerišu i njeno uništavanje ovog sektora. Morali bismo, kao mađarski intelektualci, da se ujedinimo oko minimuma zahtjeva, vršimo pritisak i ovaj problem internacionalizujemo - kaže Medenica.
(Izvor:Blic)
