Markovdan se uvijek obilježava 8. maja, treći dan od Đurđevdana.

Legenda kaže da kada je Marko bio sa Petrom u Rimu, vjernici su ga zamolili da im napiše spasonosnu nauku Gospoda Isusa i Njegov život i čudesa. Marko je napisao Sveto jevanđelje koje je i apostol Petar posvjedočio kao istinito, i tada Marka postavio za episkopa i propovjednika u Misiru.

Iz Pentapolja došao je Marko u Aleksandriju i tu osnovao crkvu, postavio episkopa, svještenike i đakone, te i ovde učvrstio hrišćanstvo.

Svoje propovijedi potkrepljivao je mnogim čudesima i dobrim djelima. Bježao je od progona u Pentapolj, a potom ponovo u Aleksandriju. Neznabošci su tada uhvatili Marka i uz silne pogrde vukli ga ulicama Aleksandrije.

Sav ranjav i krvav dospio je u tamnicu gdje mu se javio anđeo nebeski, a potom i Gospod Isus krepeći ga riječima: “Mir tebi Marko, jevanđeliste moj!” Marko je odgovorio: “Mir i Tebi Gospode moj, Isuse Hriste!”

Sjutradan su ponovo počeli da ga muče, ali on je izdahnuo i otišao u bolji svijet.

Markovdan je takođe i krsna slava mnogih porodica.

 Vjerovalo se da će onoga ko se danas ogriješi i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Zato na današnji dan zemljoradnici ništa ne rade na svojim njivama.

Ovo se smatra "blagim danom", vremenom za odmor i molitvu. Ova tradicija se prenijela i na ostala zanimanja - danas nikako ne treba raditi jer se vjeruje da Sveti Marko hoda svijetom sa korpom punom grada, pa onom ko radi šalje nevrijeme koje će ga pratiti preko cijele godine.

Po narodnom vjerovanju, ako je na Đurđevan neko dočekao jutro u postelji ili mu je tog dana neko predao san – što je značilo da će tokom cijele godine biti dremljiv, a možda i bolešljiv – taj treba da odspava i na Markovdan, pa će se tako izbaviti od pospanosti i bolesti.

Zato, večeras lezite na vrijeme i dobro se naspavajte, pa ujutru poranite i nasmijani zakoračite u novi dan.