Nade u razvoj takve tablete porasle su ove nedjelje, nakon što su naučnici Salkovog instituta u San Dijegu saopštili rezultate višemjesečnog ispitivanja na miševima, prenosi Klix.ba.

Zahvaljujući tableti, miševi su uspjeli 270 minuta da trče na minijaturnoj pokretnoj traci, prije nego što su dosegli svoj fizički limit. Prije tablete mogli su da trče 160 minuta. 

Osim što im se izdržljivost pojačala za 70 odsto, miševima koji su koristili tabletu u toku osam nedjelja pala je tjelesna težina i smanjio se nivo šećera u krvi. 

Naučni tim koji je predvodio doktor Ronald Evans ustanovio je da tableta koju zovu GW1516 mijenja aktivnost skoro hiljadu gena. Istovremeno ubrzava sagorijevanje masti i usporava pretvaranje šećera u energiju. 

U članku u časopisu "Cell Metabolism" opisano je zašto atletičari, biciklisti i ostali sportisti mogu da "udare u zid", odnosno potpuno ostanu bez energije kada se naprežu do krajnjih granica. 

"U sportovima izdržljivosti poput biciklizma, maratona, skijaškog tračanja, 'udarac u zid' je dramatična demonstracija iznenadne i potpune iscrpljenosti", napisao je Vejvej Fan, jedan od naučnika. 

Ovaj lijek podstiče tijelo da brže sagorijeva mast, ali istovremeno usporava sagorijevanje šećera, što znači da će se osjećaj "udaranja u zid" dogoditi mnogo kasnije od normalnog. To odlaganje sportisti generalno pokušavaju da postignu napornim treningom. 

"Mi smo pokazali da taj efekt može da se postigne i bez mehaničkog treninga. Izdržljivost može da se poveća do nivoa utrenirane osobe, bez ikakvog fizičkog napora", dodao je Fan. 

Ali Tavasoli, profesor biohemije na Univerzitetu u Sauthemptonu koji nije bio uključen u istraživanje, izjavio je za Gardijan da bi takav lijek potencijalno mogao da se zloupotrebi, i to ne samo kao vid dopinga sportista. 

"Ali činjenica je da postoje ljudi koji iz ovog ili onog razloga ne mogu da vježbaju, ljudi sa stvarnim problemima, i oni bi mogli da imaju koristi od takve tablete", rekao je. 

Naučnik, međutim, nije uvjeren da će se tableta tako skoro pojaviti u komercijalnoj upotrebi. 

"Lično, nisam siguran da će se to uopšte dogoditi. Velika je razlika između toga što možete da pokažete da jedan organizam kratkoročno može da oponaša vježbanje i demonstriranja dugoročnih dejstava toga", rekao je. 

"Neko s dijabetesom bi takvu tabletu mogao da uzima 40 ili 50 godina. Šta se dešava ako je koristite toliko dugo? Kakve su nuspojave? Kakva su doziranja? To su velika pitanja na koja za sada ne postoji odgovor", naglasio je.