Šest mjesci kasnije zabrinuti roditelji zatražili su pomoć stručnjaka zbog nemogućnosti sporazumijevanja sa djecom na maternjem jeziku, piše "Blic".

"Osim mama, tata, daj i neću, ništa drugo nije znala da izgovori na srpskom jeziku, ali je zato na engleskom počela i da sklapa rečenice", rekla je za beogradski list majka male Maje. Kako je navela, nakon mjeseci agonije, nerviranja i stresa, sada je malo opuštenija, jer njeno dete pod nadzorom stručnjaka obogaćuje fond riječi srpskog jezika. 

Slična situacija je bila i sa Dimitrijem, koji je permutovao slogove u izgovoru najjednostavnijih riječi. Oba djeteta se nisu odvajala od igrica na engleskom jeziku na televizoru i mobilnom telefonu. 

"Nije se odvajao od bebi-kanala koji emituju crtaće na engleskom jeziku. Ma koliko da smo u početku smatrali da nam je dijete napredno i inteligentno pa je naučilo strani jezik tako rano, shvatili smo da se suočavamo sa velikim problemom, jer sa svojim vršnjacima odbija da komunicira na srpskom, babe i dede, kada ga čuvaju, ne razumiju ni jednu jedinu riječ koju izgovori, a mi smo u čudu i strahu da će imati ozbiljnih problema u komunikaciji ako to ne spriječimo na vrijeme", kazala je dvadesetšestogodišnja majka ovog mališana iz Leskovca. 

Stručnjaci kažu da prva dječja riječ izgovorena na stranom jeziku predstavlja signal za promjenu navika djece, a u ozbiljnim situacijama, tvrde, neophodno je zatražiti medcinsku pomoć budući da su takve pojave i simptom ozbiljnijih razvojnih poremećaja. 

"U takvim slučajevima savjetuje se hitno ukidanje bebi-kanala i uključivanje djeteta u vršnjačke grupe, da se dijete pošalje u vrtić zbog razvoja komunikacije i jezika, a što se samih roditelja tiče, neophodno je uspostaviti što češću i prirodniju komunikaciju sa djetetom u tom razvojnom periodu", objašnjava psiholog Razvojnog savjetovališta u Dječjem dispanzeru u Leskovcu Snežana Stojanović Plavšić, kojoj se za pomoć obratila jedna od dvije majke, sagovornice "Blica". 

Ovo dvoje mališana, kako kaže, nisu izolovani, već učestali slučajevi, a Plavšićeva kaže da problem u komunikaciji na maternjem jeziku može da ukaže i na problem iz spektra autizma. 

"Bez potrebe da zastrašujemo roditelje, treba im skrenuti pažnju na to da ako se te engleske riječi pojavljuju izolovano i ne služe komunikaciji, onda je to sigurno problem zbog koga se treba obratiti stručnjacima. Jedan od simptoma nekog od oblika autizma je da dijete ima problem u komunikaciji", upozorava Stojanović Plavšićeva. 

Nažalost, roditelji to često ne primjećuju ili ne žele da prihvate. 

"Ono što oni primjećuju jeste da njihovo dijete govori strani jezik i ponose se time. Ali ne primjećuju da njihovo dijete ima stereotipnu igru i ponašanje, da se njihovo dijete ne uklapa adekvatno u vršnjačku grupu i druge stvari koje su od suštinskog značaja zbog kojih oni moraju da se konsultuju sa specijalistima", navodi ona, dodajući da se strani jezici uče u školama i na kursevima u većem uzrastu i pod nadzorom učitelja i nastavnika. 

Igranje sa mobilnim telefonom početak problema 

Kristinu M. iz Leskovca novinari "Blica" su zatekli ispred vrata logopeda sa svojom šestogodišnjom unukom. Čeka na zakazani čas vježbe. Djevojčica, priča inače obrazovana baka, ne zna da izgovori šest suglasnika i teško sklapa rečenice, uglavnom bez pomoćnih glagola. Pažnja joj se ne zadržava duže od pola minuta na pregršt igračaka. 

"Prva igračka joj je bio mobilni telefon. Počelo se od bojenja i formiranja nekih geometrijskih šara, završilo sa crtaćima i pjesmicama na engleskom. Na srpskom je počela da govori tek sa tri godine kada je krenula u vrtić i to vrlo nerazgovjetno, a sve se to desilo jer je mojoj djeci bilo lakše da joj daju telefon u ruke nego da pričaju sa njom", priča Kristina M. 

Ekranizacija djetinjstva, kako objašnjava Plavšićeva, takođe negativno utiče na funkcionisanje mozga i izaziva nedostatak pažnje, usporen razvoj kognitivnih sposobnosti, otežano učenje, povećanu impulsivnost i smanjenu sposobnost samokontrole (napade bijesa), te zato, smatra, djeci treba zabraniti korišćenje mobilnih telefona. 

"Dijete ne treba da komunicira sa mobilnim telefonom ili tabletom. Ono mora da se druži sa svojim vršnjacima i svojim okruženjem. To je ono što roditelji često ne prepoznaju nego se diče time kako im je dijete jako pametno jer zna da u drugoj godini života koristi telefon ili tablet", zaključuje psiholog Razvojnog savjetovališta Dječjeg dispanzera u Leskovcu Snežana Stojanović Plavšić.

Izvor:Blic.rs