Ispostavilo se da je ova majka hrabro donijela dobru odluku – zahvaljujući brzoj reakciji srpskih ljekara ona je na svijet donijela zdravog dječaka, a tumor joj je odstranjen.

Prošlog petka, u 27. nedjelji trudnoće, Anino zdravstveno stanje se naglo pogoršalo. Život joj je visio o koncu. Obilno krvarenje ljekari u Kliničkom centru Podgorica nisu mogli da zaustave. Brzo su odlučili da je avionom prebace u Beograd, i u roku od sat ona je već bila u Ginekološko-akušerskoj klinici ,,Narodni front”. Ginekolozi su uradili su hitan carski rez, a nakon toga izvadili su joj ogroman tumor, ali i matericu. Međutim, ono što je najbitnije, dječak, težak svega 1.300 grama, brzo je prebačen u Institut za neonatalogiju, a njegovo stanje sada je stabilno.

Ana za Blic objašnjava šta se sve dešavalo, da li se plašila i zbog čega je odlučila da rodi dijete, iako su joj ljekari savjetovali da prekine trudnoću.

"Dugo smo pokušavali da dobijemo bebu i znam da većina doktora smatra moju odluku da izguram trudnoću sa karcinomom neodgovornom. Po prirodi nisam neodgovorna osoba, jer sam stalno išla na preglede. Čitave prošle godine imala sam sve uredne nalaze. Nažalost, ispalo je potpuno drugačije. Krajem februara, bila sam u četvrtom mjesecu, prvi put sam čula otkucaje srca moje bebe. Tada sam malo i prokrvarila, zbog čega su me zadržali u bolnici. Rađena mi je biopsija, razne analize i nakon toga saopštili su mi dijagnozu – invazivni karcinom grlića materice", prisjeća se Ana.

Išla je na konzilijume u Crnoj Gori, Beogradu, Novom Sadu, svoje nalaze slala i u inostranstvo. U tom trenutku tumor je bio veličine oko 3 centimetra. Mišljenja ljekara, kaže, bila su podijeljena.

"Imala sam odluku konzilijuma, koji je predložio prekid trudnoće i radikalnu operaciju. Ali, opet je bilo ljekara koji su smatrali da trudnoća može da se iznese, makar do kraja sedmog mjeseca. Riješila sam da rodim. Da sam otišla na kiretažu tada, poslije toga ne bih mogla da živim. Ovako, koliko god izgledalo ludo, to je bila šansa za bebu i mene", priča Ana, koja ne skida osmijeh sa lica.

Kaže da je svjesna da je situacija bila "čupava”, ali i kada je ulazila u operacionu salu znala je da će sve ispasti dobro. Njen sin smješten je u Institutu za neonatalogiju, dobro je i jedva čeka da ga vidi.

"Moja dijagnoza je za sve bila ogroman šok. Nije lako kada to saznaš, pogotovu što kod karcinoma grlića postoje ranije faze koje mogu da se uoče. Kod mene je sve bilo preskočeno i došla sam u zadnju fazu bolesti. A pored svega toga bila sam i trudna. Dobrom voljom i pozitivnošću sam uspjela sve oko mene da ubjedim i da mi vjeruju da sve to mogu da izdržim. Možda je za nekog to ludost, ali za mene je to bio jedini način. Nisam imala dilemu", kaže Ana.

Prof. dr Vladimir Pažin iz GAK ,,Narodni front” bio je vođa ekipe koja je operisala Anu. On smatra da je njena odluka bila relativno nerazumna i da je nadjačala želja za materinstvom, nezavisno od toga da li će zbog toga možda izgubiti glavu.

"Kada je došla u ,,Narodni front” situaicija je već bila ozbiljna. Krvarenje nije moglo da se zaustavi na uobičajen način, a svaka operacija bi bila iznuđena jer bi dijete suviše rano izvadili, a pitanje je da li bi operacija, poslije tri mjeseca kašnjenja, bila efikasna ili kontraproduktivna. Plan nam je bio da operaciju odložimo na par nedjelja, makar zbog djeteta da bi bilo dobro na rođenju. Međutim, situacija je bila protiv nas", objašnjava doktor.

Tampone, koji su privremeno zadržavali krvarenje odlučili su da skinu u operacionoj sali, u slučaju da situacija bude kritična.

Ipak, desilo se ono čega su se i ljekari pribojavali.

"Počela je obilno da krvari i istog trenutka smo prvo uradili carski rez i donijeli na svijet bebu. Nakon toga morali smo i da je operišemo. Uspjeli smo da uklonimo cio tumor, koji je bio ogroman. I matericu smo morali da izvadimo, ali ne na način kako je propisano za liječenje te vrste raka, jer joj je život bio u opasnosti. Spasili smo joj glavu na ramenima, preživjela je operaciju. Dijete je živo i za sada očekujemo da će biti dobro. Pacijentkinja je sada zdrava, ali biće potrebna dodatna dijagnostika, kako bi se primijenila hemoterapija i zračenje. Poslije toga će se procjenjivati njeno stanje. Vidjećemo da li će je ta kocka koštati života. Možda čak i neće. I za to postoji šansa", objašava prof. dr Pažin.

Direktorka GAK ,,Narodni front”, prof dr Snežana Rakić, koja je takođe učestvovala u operaciji, kaže da se sve dešavalo kao na filmu.

"Rijetke su situacije kada pacijentkinje ne poslušaju savjet ljekara. Zbog toga ovo je jedan jedinstven slučaj. Najbitnije je da smo pacijentkinji spasili život. Ona je sada potpuno druga žena. Nasmijana je i vedra", kaže prof. dr Rakić.