Drugi igrač planete odlučio je da prije nekoliko nedjelja raspusti kompletan stručni štab, da bi petnaestak dana kasnije saopštio dvije velike vijesti.

U međuvremenu je poražen u finalu Mastersa u Rimu od Aleksandrea Zvereva, ali je već sledećeg dana postao novo zaštitno lice čuvene 'Lakoste', istovremeno saopštivši da će legendarni Amerikanac sjedeti u njegovom boksu u Parizu. 

"Pošto sam odlučio da se rastanem sa Vajdom i ostatkom tima, tokom protekle dvije nedjelje bio sam u kontaktu sa velikim brojem bivših vrhunskih igrača – želio sam da čujem šta oni imaju da mi kažu. Razgovarali smo o raznim aspektima života koji čine jednog tenisera, nismo se bazirali samo na teniske stvari. Ispostavilo se da sam se najbolje razumio sa Agasijem", kazao je Novak na početku razgovora za italijanski list.

Srbin nije želio da govori o tome koliko je važan za tenis i gdje mu je mjesto u istoriji 'bijelog sporta', ali je istakao da se osjeća privilegovano jer ga stavljaju u iste rečenice sa najvećim igračima od kada se tenis igra. 

"To nije pitanje za mene, već za vas novinare. Ja sam u svakom slučaju srećan. Ono što znam, odnosno ono što mi predstavlja ogromnu satisfakciju jeste činjenica da me spominju zajedno sa Bjernom Borgom, Pitom Samprasom, Rodžerom Federerom, Andreom Agasijem, Rafaelom Nadalom.... To mi govori da su mi moja strast i žrtvovanje donijeli ono o čemu sam kao dijete samo maštao", iskren je Đoković. 

Tridesetogodišnji Beograđanin prošlog maja u Bulonjskoj šumi postao je prvi čovjek koji je, u Open Eri, u istom trenutku bio vlasnik sva četiri trofeja sa četiri najveća turnira. Taj trenutak po mnogo čemu bio je istorijski, ali je nesumnjivo ostavio traga na Đokoviću – pošto je upravo od tada krenuo atipičan pad u njegovoj igri.

"Ima istine u tome jer mi je taj trijumf donio dosta različitih, pomješanih emocija. S jedne strane, to je bila sreća kakvu ranije nikada nisam osjetio, dok me je istovremeno sve što se dešavalo iscrpjelo u potpunosti. Od tada su krenule i moje loše igre, ali kada to kažem ne mislim samo na rezultate, već i na koncentraciju. Iako sam izgubio finale Rima, sada se osjećaj drugačije jer sam uspio da oslobodim pozitivnu energiju. U polufinalu protiv Dominika sam odigrao najbolji meč u poslednjih deset mjeseci i to je nešto što predstavlja optimalnu bazu za dalje. Što se finala tiče, Saša je bio sjajan, zasluženo je pobijedio – bio je bolji". 

Novak se potom detaljnije osvrnuo na angažovanje nekadašnjeg prvog reketa svijeta i osvajača Grend Slemova, čovjeka koji je u svojoj karijeri imao možda i najveći pad od bilo kog igrača ikada – ispavši iz najboljih 100 igrača svijeta, prije nego što se vratio na tron. 

"Stilovi tenisa nas dvojice veoma su slični, pritom – on me je oduvijek inspirisao. Obije te stvari pomažu, ali, najprije, Andreovo iskustvo jako je slično mom, ako ne i gore. Došao je do trenutka u karijeri u kom je odbacivao sport koji je volio, ispao je iz prvih 100 na svijetu poslije perioda u kome je dominirao, ali je uspio da se izdigne, ponovo pronađe sebe i vrati se na vrh ATP liste. Upravo je zbog toga on taj koji najbolje zna šta vam je potrebno da se izdignete i vratite jači nego ikada prije. Istovremeno, Andre je teniski revolucionar, prije svega zbog svoje harizme, a i pored svega toga uspio je da ostane na zemlji", smatra Nole.