Svako dijete preuzima određenu ulogu u porodici, a pojedina istraživanja pokazala su da redoslijed rođenja utiče na razvoj određenih osobina kod djece. To je posebno izraženo kad je razlika među mališanima u porodici manja od četiri godine i kad su istog pola, pišu Nezavisne.

Najstariji su lideri

Nakon rođenja drugog, a poslije i svakog sljedećeg djeteta, članovi porodice već su dobro upoznali svoje uloge te izostaje početni izazov u vezi s usvajanjem novih obaveza. Zbog toga drugo dijete zauzima sasvim drugačije mjesto u porodici. Iznenadna promjena pozicije prvog djeteta dolaskom nove bebe u porodicu kod prvorođenčeta može izazvati osjećaj krivice. Zbog zadovoljavanja potreba mlađeg djeteta, majka će ponekad odbijati prvorođenca od sebe, što starije dijete može zbunjivati i frustrirati. Strah od odbijanja može ga nagnati da udovoljava drugima, zanemarujući pritom svoje potrebe. Biti prvorođenče donosi određene prednosti. Oni mlađem bratu ili sestri pokazuju svojim primjerom kako se igra, kako se ponaša. U odrasloj dobi imaju tendenciju voditi druge ljude. Da bi zadovoljili roditelje, starija su djeca sklonija poslušnosti. Upravo vještina slušanja omogućava im da se približe drugima zbog čega znaju postati dobri savjetovaoci, učitelji, svještenici, mentori, doktori.

Srednji su mirotvorci

Roditelji koji imaju troje djece, često dosta ulažu u prvo dijete te se brinu za najmlađe, zbog čega je srednje dijete rijetko u fokusu roditeljske pažnje. Neka istraživanja pokazuju da djeca srednja po rođenju imaju nisko samopoštovanje, poteškoće u prilagođavanju, čest osjećaj da su izostavljeni te da se bore za svoju poziciju u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi. Zbog nedostatka roditeljske pažnje, u odraslom periodu mogu biti mirotvorci, osobe koje nastoje zadovoljiti pravdu za druge te oni koji se mnogo trude obnavljati odnose sa drugima. Skloni su odabrati zanimanje koje je različito od zanimanja najstarijeg, pa ako je najstariji doktor, srednje dijete može odabrati zanimanje vatrogasca ili policajca. Budući da im nedostaje pažnje u kući, to nadomješćuju razvojem prijateljskih veza. Posljedično, oni su samostalniji, ali i manje privrženi porodici u odnosu prema najstarijem i najmlađem djetetu. Manje je vjerovatno da će potražiti pomoć svojih roditelja u teškim trenucima te su skloni odseliti se najdalje od svoje roditeljske kuće.

Najmlađi su najrazmaženiji

Najmlađa su djeca sklona pustolovinama. Vjerovatno će postati umjetnici, pustolovi, komičari ili satiričari. Budući da znaju biti odlični zabavljači, humor im koristi da privuku pažnju na sebe. Skloni su da se bune protiv bratovog ili sestrinog autoriteta ako se oni postavljaju kao surogatni roditelj. Neka djeca, u stalnom takmičenju da dostignu starijeg brata ili sestru, mogu razviti stajalište da je jedino savršenstvo dovoljno dobro. Drugim riječima, mogu stajati pred ogledalom dotjerujući se, mogu težiti da budu najljepši među vršnjacima ili to savršenstvo prikazati na neki drugi način. Istovremeno, sa druge strane, druga područja mogu zanemarivati (npr. ne voditi računa o čistoći sobe).