Vjerenički prsten predstavlja simbol vjernosti i ima veoma dugu tradiciju. Njegova istorija počinje sa starim Egipćanima, koji su smatrali da je prsten simbol vezivanja i neraskidivosti braka. Običaj da se vjerenički prsten nosi na domalom prstu potiče iz drevnog Egipta. Narod Egipta vjerovao je da “ljubavna vena” vodi iz tog prsta pravo do srca i zato se prsten ili burma moraju nositi baš na četvrtom prstu.

U zapadnoj Evropi se isto pridavala važnost vjereničkom prstenu, ali na drugačiji način. Naime papa Nikola I objavio je da samo vjerenički prsten može da zapečati sporazum o braku, ali da mora biti od zlata. Izrada prstena od zlata znači da je mladoženja voljan da napravi finansijsku žrtvu za svoju buduću mladu.

Stara tradicija takođe kaže da je najbolje ako vjerenički prsten ima bijeli kamen (dijamantski ili biser), koji simbolizuje sreću i trajnost braka. Danas, pored bisera i dijamanata na prstenje se pojavljuju safiri, smaragdi i druge boje dragulja ili urezan simboličan datum ili imena mladenaca unutar prstena.

Burma može da se nosi preko vjereničkog prstena ali je praktičnije nositi ih na različitoj ruci. Burma se nosi na lijevoj ruci, bliže srcu, a vjerenički prsten se prebacuje na desnu ruku. Takođe, tradicija je da se prsten daje kumi koja ga čuva za vrijeme vjenčanja.

Ženski magazin