Svi ti brojevi blijede u poređenju sa najstarijim živim organizmima na Zemlji, koje su naučnici skupili na takozvanoj "listi starosti". Očekivano, dominira drveće, čije su godine naučnici izmjerili uz pomoć ultratanke bušilice, kojom su doprli do jezgra i prebrojali godove. 

Tehnika je prvi put isprobana šezdesetih, kada je vrlo skupa bušilica nažalost ostala zaglavljena u prastarom drvetu koje su šumari potom morali posjeći. Kasnije je utvrđeno da je stablo imalo gotovo 5.000 godina. 

"To je bilo užasno, ali je nauka zbog tog eksperimenta toliko napredovala, da smo nakon toga pronašli još starije drveće", objasnio je za BBC botaničar Toni Kirkam. 

Na listi najstarijih dominira bor Pinus longaeva koji se nalazi u Bijelim planinama u Kaliforniji. Ovo stablo ima već 5.067 godina, što znači da je živjelo već nekoliko vjekova u vrijeme kad su drevni Egipćani gradili piramide, a ujedno je i nadživjelo sva značajna carstva antičkog doba. 

Na drugom mjestu je drvo iste vrste nazvano Metuzalem koje ima 4.850 godina, a za koje se dugo mislilo da je najstarije na Zemlji. Prije nekoliko godina uginulo je treće drvo na listi, takođe Pinus longaeva po imenu Prometej, koje je živjelo 4.844 godina. 

No, švedska smreka naziva "Stari Ćiko" iz Darana provincije u Švedskoj ima čak 9.558 godina, a iznikla je praktično na kraju Ledenog doba.

Ipak, tu nije riječ o jednom deblu koje neprekidno postoji, već o drvetu koje se neprestano regeneriše, a koje sa svojim "pretkom" dijeli identičan genetski sastav. Riječ je zapravo o svojevrsnoj koloniji klonova u kojoj individualni klon živi tek jedan dio životnog vijeka cijele kolonije.

Jutarnji