Ajnštajn je primijetila da nauka ne tretira različito muški i ženski mozak, kad je riječ o neurodegenerativnim oboljenjima, što može biti vrlo opasno, prenosi Express.hr. 

Ajnštajn je najprije otkrila da je seksualna diferencijacija mnogo složenija nego što se ranije mislilo, a onda nastavila da proučava učestalost Alchajmerove bolesti kod žena i kod muškaraca. 

Ranije se smatralo da je jedan od osnovnih razloga češćeg obolijevanja žena od ove bolesti činjenica da one žive duže. Međutim, Ajnštajn je prva primijetila da je jedan od prvih zahvaćenih dijelova mozga hipokampus, odnosno oblast koja se menja i prilikom ovulacije. 

"Zanimalo me je da li Alchajmerova bolest ima neke veze s opadanjem nivoa estrogena", kaže ona. Potom je otkrila da su dendriti, kratki nastavci nervnih vlakana kod ženki pacova mnogo više mijenjali prilikom izloženosti estrogenu, nego kod mužjaka. Onda je sva saznanja o toj povezanosti primijenila i na cijelo tijelo. 

"Ne možete proučavati hormone bez svijesti da je u tome povezano cijelo tijelo. Um je tijelo, ako mene pitate. A tijelo je um. Spoznaja nije nešto što se nužno događa isključivo u mozgu", objasnila je Ajnštajn. 

Ajnštajn u svojim istraživanjima mora da vodi računa i o kulturološkim uticajima koji možda igraju ulogu na predisponiranost jednog ili drugog pola na razvoj pojedinih bolesti. Recimo, još davno je utvrđeno da je kod žena gustina kostiju manja nego kod muškaraca, pa se iz toga izvukao zaključak da su zbog toga žene sklonije razvoju osteoporoze, demineralizacije kostiju. Međutim, ispostavilo se da tinejdžeri ultrakonzervativnih Jevreja, koji su bili manje izloženi suncu i fizičkim aktivnostima, imali slabije kosti od svojih nereligioznih vršnjaka. 

S druge strane, žene u Kini koje rade na pirinčanim poljima, u prosjeku imaju čvršće kosti od drugih Kineskinja koje se bave drugim poslovima. Odjednom je trebalo utvrditi koliko su takvi procesi posledica kulturnih, a koliko polnih razlika. I to ne samo kad je riječ o kostima, nego i svega ostalog. 

"Smatram da su žene izložene rodno izazvanim životnim prilikama kojima muškarci nisu i da to stvara određene uslove za propadanje neurona. Međutim, isto tako smatram da postoje i biološki faktori", objasnila je Ajnštajn. 

Recimo, ljudi koji su skloniji depresiji, češće postanu dementni u poznim godinama, a žene su sklonije depresiji nego muškarci. Odjednom je neophodno odrediti koliko je toga posljedica polnih razlika, koliko stresa uslijed porođaja, koliko trauma zbog seksualnog nasilja, koliko zbog rodne neravnopravnosti... 

Ajnštajn smatra da se to teško može posmatrati odvojeno i da sve utiče jedno na drugo. Jedno od njenih istraživanja i to još od 1995, bavilo se posljedicama genitalnog sakaćenja. Ona je smatrala da tako nasilan čin dovodi do promjena u mozgu i do degeneracije određenih nervnih puteva i promjena u dijelu moždane kore koji upravlja čulima. Bila je u pravu. 

Proučavala je grupu Kanađanki porijeklom iz Somalije koje su bile izložene genitalnom sakaćenju i ustanovila da na nogama i u području vulve imaju područja koja su mnogo osjetljivija na bol, nego što je to uobičajeno. Što se tiče Alchajmera, otkrivanjem gena ApoE-4 za dokazano je da su njegovi nosioci ugroženiji, od onih koji ga nemaju. Međutim, tek nedavno je utvrđeno da su žene koje imaju taj gen u velikom riziku, dok su muškarci koji ga nose, tek za nijansu ugroženiji, od onih koji ga nemaju.