„Kiši li neprekidno nad Kotorom?“ prvi je roman crnogorske spisateljice, rođene Zagrepčanke, Lidije Vukčević. Poznata pjesnikinja, kritičarka i univertzitetska profesorica u romanu supotstavlja dokumentarizam i fikciju, ispisujući jednu ličnu i vrlo intrigantnu naraciju.

Čini se kako je inzistiranje na fakcititetu pridonijelo odmaku u pripovijedanju, a to je ujedno i razlika u odnosu na Vaše prethodne tekstove, knjige?

"Tehnički, nije prvi. Još 2006. u elektronskom časopisu Balkanski književni glasnik Dušana Gojkova koji izlazi u Beogradu objavila sam epistolarni roman Pisma jednog teroriste jednom sadisti.

Nije riječ o terorizmu u njemu, već o jednom eksperimentu s ljubavnim romanom našeg doba. No Kiši li neprekidno nad Kotorom? smatram doista svojim prvim romanom jer u njega sam uložila poprilično vremena, energije, znanja, truda. Konačno, i nada.

Po prvi puta sam kao profesionalna književnica dobila za njegovo pisanje šestomjesečnu stipendiju od hrvatskog Ministarstva kulture.

I to je svojevrsna proba odgovornosti, jer imate termine, rokove, obujam, koji se ne smije prekoračiti.

Da, volim kontrast fantazijskog i fikcijskog s dokumentarističkim, zna biti plodotvoran. Moji su prethodni tekstovi, većina njih, pisani u prvom narativnom licu. Sada sam se pokušala odmaknuti, iako je evidentno da je riječ o autobiografskom romanu. Ne znam koliko sam uspjela u tom odmaku, objektiviranju. Pokazat će vrijeme i recepcija".

(Izvor:Vijesti)