Nema tog portala u regionu koji nije iskoristio (slatku) priliku da dobije koji klik više prenoseći detalje „seks skandala“ iz Crne Gore, jer od klikova se živi.
Ne treba biti bog zna kakav poznavalac političko-medijskih dešavanja da bi se zaključilo da je riječ o koordinisanoj akciji.
Sporni snimak objavljen je 17. marta, da bi medijski spin dožvio tek nekoliko dana kasnije, kada su kreatori ocijenili da bi im mogao donijeti najviše koristi.
Sve su prilike da je nesretni Ivanišević samo kolateralna šteta u svježe fabrikovanoj „aferi“.
Ja nemam nikakve dokaze ali mi zdrav razum nalaže da je puštanje u javnost kompromotujućih snimaka predsjednika senata DRI samo desetak dana pred predsjedničke izbore ništa drugo do crnogorska verzija „afere“ Stros-Kan.
Priče o navodnoj potrebi obavještavanja javnosti o zloupotrebama državnih resursa visokih funkcionera samo su paravan za krajnju tabloidizaciju opozicionih medija, tačnije njihovo uklapanje u opštu sliku balkanskog savremenog novinarstva.
Iako sam bio uvjeren da je srozavanje čitalačke kulture dnevne štampe na kafansko prelijetanje naslova i nekoliko „najvažnijih“ tekstova vrhunac dekadencije fenomena dnevnih listova – plasiranje afere „seksi snimak“ učinilo je moje nadanje vrlo naivnim.
Sada dobijamo novi oblik tabloidi(ot)izacije domaće štampe. Rijaliti šou u štampanom izdanju. Tražili ste – čitajte.
Nisu Farme, Veliki bratovi, popularni zato što je to proklamovano sa neke apsolutistističke instance pa eto narod sad to gleda iz straha.
Ne nego narod to VOLI!. U bilo kom obliku – štampanom, digitalnom, audio, video, ma nema veze daj da se žive tuđi životi dok nemamo sopstvene.
I naravno, kao i ostalim slučajevima medijskih spinova, odmah se javljaju dežurni moralisti i dušebrižnici da ukažu na „neprimjereno“ ponašanje čelnika DRI, po principu klasičnog domestic-licemjerstva.
E, pa volio bih da vidim koliko bi njih odbilo da ima mladu privlačnu ljubavnicu, a tek koliko bi dušebrižnica odbilo pažnju i beneficije koje slijede iz statusa ljubavnice visokog državnog funkcionera.
Da se razumijemo, daleko od toga da mislim da ne postoji značajan broj ljubavnica i „seks kombinacija“ zaposlenih po nalogu u mnogim državnim institucijama, ali ništa drugačije stanje nije ni kod onih koji najviše upiru prstom u „nemoralno“ ponašanje.
Čak sam da siguran da se mnogo drastičniji primjeri „afirmacije“ ljubavnica mogu naći u nekim privatnim medijima i NVO-ima nego u državnim i javnim organima, ali to je jednostavno naša stvarnost.
Postoji rašireno mišljenje da kada forimrate sistem u kojem je novac jedino mjerilo kvaliteta i to u zemlji gdje se liberalni kapitalizam uveo doktrinom šoka tada je pojava djevojaka i žena koje na nešto suptilnije načine prodaju seksualne usluge sasvim normalna pojava.
Ipak sjetimo se da su i komunisti imali ogromnih problema sa drugovima „fuckerima“ koji su seksualne želje zadovoljavali zloupotrebom državnih, tačnije UDBA-ških resursa.
Cijela priča je ovjekovječena kultnim filmskim ostvarenjem „U ime naroda“ u kojem je prikazano bahato ponašanje lokalnih komunističkih čelnika Partije i Službe pred čuveni Brionski plenum CKSKJ.
Upotreba sopstvene pozicije i moći za ostvarivanje seksualnih želja je o fenomen koji postoji otkad je svijeta i vijeka.
Upiranje prstom na pojedinačni slučaj neće ništa riješiti. Crnogorska verzija mjera primjenjenih poslije Brionskog plenuma imala bi možda nekog efekta, ali dok se iste stvari dešavaju kod onih koji kritikuju i onih izloženih kritici plasiranje porno-reality priča možda može kreatorima donijeti koji klik više i ništa više od toga, a narodu tek ništa.
A da ih pitate zašto vi gospodo objavljujete neprimjerene sadržaje, bilo bi za interes naroda, u ime naroda i sve ostalo.
Mislim, već viđeno. Ostvarivanje ličnih ambicija „u ime naroda“ je već odavno poznat fenomen, glupo je kopirati ga, ali kod koga prolazi neka prolazi – mene neće prevariti.
(Izvor:Pobjeda)
