Zbog čega uopšte sjedimo i šta doprinosi tome da neko posijedi već u dvadesetim godinama? Kosa sjedi jer pigmentne ćelije nazvane melanociti u osnovi svakog folikula kose budu oštećene tokom bolesti, zbog okruženja ili jednostavno od starosti.

Nije moguće odrediti jedinstveno vrijeme kada neko počinje da sjedi ali najčešće je to tokom četrdesetih ili pedesetih godina, a u kojim će to godinama tačno biti zavisi od gena, pola i porijekla, kako kaže dr Džejms Kirkland iz Majo klinike.

Žene svakako sjede kasnije nego muškarci, bijeli ljudi ranije nego tamnije puti, ali genetika je u slučaju dobijanja sijedih primarna. To znači da ako su jedan ili oba roditelja imali sijede u ranim godinama, i njihovo dijete sigurno početi da dobija sijede u ranijem dobu.

Pušenje takođe može da ubrza promjenu, a rane sijede mogu da budu znak i autoimune bolesti, problema sa štitnom žljezdom ili sa srcem.

"Ako imate srčano oboljenje i vaša kosa je sijeda, to je znak pogoršanja bolesti", kaže dr Kirkland.

Istraživanje je pokazalo da su neki od logoraša tokom Drugog svjetskog rata, zbog lišenosti pravilne ishrane, takođe preterano i prerano osijedeli, kaže dr Vilma Bergfeld, dermatolog sa Klivlend klinike, koja se specijalizovala za probleme sa kosom.

"Sve je određeno zdravljem ćelija za proizvodnju pigmenta", kaže doktorka.

Ona kaže da ne poznaje nikoga ko je dobio sijede zbog naglog gubitka kilograma ili preteranog vježbanja. Gubljenje preko dvadeset kilograma ili odlazak na hemioterapiju prije će izazvati gubljenje kose nego promjenu njene boje. Ne postoje lijekovi koji bi mogli da obrnu proces, iako je minoksidil, koji se koristi kod gubitka kose, u fazi testiranja jer su ljekari primijetili da bi ponekad uticao i na samu boju kose a ne samo na opadanje, ukazujući na to da je podmlađivao melanocite.

I dalje, međutim, nije jasno da li hronični stres može da učini da neko posijedi. Studije koje povezuju stres sa bojom kose i dalje su nedovoljne, iako u praksi postoje brojni primeri da je neko posijedeo tokom jako stresnih perioda, kaže dr Kirkland.

"Konsenzus je da stres može to da učini, ali to je više osjećaj nego ubjedljiv dokaz", kaže dr Kirkland, prenosi Nedeljnik.rs.