RASPAD vrednosti porodičnih, ličnih, nacionalnih, srpskih u Hrvatskoj, i svega što prethodi raspadu - opsesivna je tema pisca Drage Kekanovića, koju ponavlja i u novom romanu "Veprovo srce", objavljenom u Kolu Srpske književne zadruge.
Kao srpski pisac koji živi i radi u Zagrebu, spaja književnosti nekada istog, a sada različitih jezika ili onih koji imaju različite nazive. Ovim romanom uspostavlja vezu i prema srpskoj književnoj tradiciji. Osjeća se nešto što Kekanovića veže i za Boru Stankovića i Svetozara Ćorovića, a uz "Vitalovu" nagradu, za "Veprovo srce" dobio je i srpske književne nagrade koje nose imena ovih pisaca. Po ocjeni kritičara, Kekanović je najbolji srpski pisac koji živi u Hrvatskoj, a u njegovoj prozi osjeća se pjesnički ritam.
Nagrađivani roman smjestio je u metaforu lova na velikog vepra. Junaci govore o svom djetinjstvu i mladosti koje su proveli u Slavoniji, a u evociranju uspomena vidi se koliko je politika uticala na njihove sudbine.
Ovo je prvi roman o tragičnoj sudbini slavonskih Srba. Kako ste odlučili da se upustite u ovu temu?
- Poslije "Američkog sladoleda", romana o životu Srba u Zagrebu, objavljenog krajem prošlog vijeka u Zagrebu, na latinici, a onda i u Sremskim Karlovcima na ćirilici, a gotovo sasvim nezapaženog, došao je red i na rodnu Slavoniju. U međuvremenu nisam baš provjeravao koliko je o njoj napisano, da budem sasvim iskren, više sam slušao šta ljudi govore. Kamo lijepe sreće da jesam, ali ovu temu nisam mogao ni izbjeći ni prećutati, čemu onda pisanje ako ne odgovara na izazove svoga doba i vremena.
Rat, ipak, nije u centru pažnje?
- Ovo nije roman o ratu 1991, jer je njegova radnja smještena u posljednji mjesec službenog mira one države koja se tada, ovako ili onako, zvala Jugoslavija, već krnja ili nikakva, ali se svejedno tako zvala; izdvajanja, osamostaljenja, otcjepljenja, nazovimo to kako hoćemo, pa onda rat, došao je za nekoliko dana, kada su moji lovci napustili svoju posljednju šumu. U svakom slučaju, ovako ili onako zvan, najavljen ili nejavljen, priznat ili nepriznat, a svakako sa svim svojim strahotama, nalazi se izvan mog fokusa, i prevazilazi moje spisateljske moći, i teško mi je povjerovati da ću ikada smoći snage da pišem o njemu; ionako sam za novim naslovom sišao u srednji vijek.
(Izvor:Večernje novosti)
