Čujović je otrkrio da je putem računarskih prevara skinuo mnogo više novca od onog iznosa koji mu se optužnicom stavlja na teret.

Optuženi Čujović ustvrdio je da Željko Čizmić, Gagarin i Jovica Jelić nijesu učestvovali u računarskim prevarama te i da su oni samo kolateralna šteta.

- U Podgoricu sam došao 2006. godine sa bivšom djevojkom, majkom mog djeteta, želeći da se sklonim iz Beograda. Ona me napustila, a ja sam ostao u Podgorici i povremeno išao u Beograd – ispričao je Čujović. 

 On je naveo da je živio u iznajmljenom stanu na Starom Aerodromu u kome su povremeno boravili Jovica Jelić, Željko Čizmić izvjesni Marko. Prema riječima Čujovića, Jelić i Čizmić nijesu bili upoznati da je on hakovao tuđe račune. Jedini zadatak optuženog Jovice Jelića, kako kaže Čujović, bio je da otvori nekoliko računa u različitim bankama na koje je uplaćivan novac a za to mu je bila obećana provizija.

U odbrani Čujović navodi i da je u tom poslu učestvovalo nekoliko osoba, čija imena nije želio da otkrije, jer se, kako kaže, boji za svoju bezbjednost.

On je do detalja objasnio kako je skidao pare sa tuđih računa navodeći da je to radio preko programa „lime virer“ koji je služio za šerovanje muzike i filmova. Ukucavao je ključne riječi zavisno od dokumenata koji su mi bili potrebni. Taj program, prema riječima Čujovića, kasnije je zatvoren zbog mogućnosti zloupotreba.

Tri transfera koja mu se optužnicom stavljaju na teret, odnosila su se na Alva Petera iz Ciriha, Simona De Vilara iz Čikaga, a treći je bio američki državljanin Rosijan Heros.

- Otvorio sam program i ukucao jednu od prepoznatljivih riječi. Kada vam se otvori dokument, desnim klikom otvarate čitav sadržaj dokumenta tog korisnika. Međutim, ono što je bitno je da taj korisnik u tom periodu mora biti na mreži i to sve vrijeme vaše pretrage. U suprotnom „veza puca“. Na ovaj način sam dolazio do podataka koji su mi potrebni – otkrio je Čujović dodajući da je sa njihovih računa skinuo 70 ili 80.000 eura koje se ne pominju u optužnici.

Ispričao je da je preko tog programa skidao dokumentaciju klijenata banke, kopije njihovih pasoša, njihove potpise da bi službenike banke ubijedio da „razgovaraju sa pravom osobom – njihovim klijentom“. Svi razgovori bili su na engleskom jeziku.

- Pozovem banku i predstavim se kao ta osoba. U slučaju Rosijana, službenik banke bio je vrlo ljubazan i skoro da me ništa nije ni pitao, već mi je sam rekao iznos na računu. Jedino me je na kraju pitao kada je vidio da povlačim 210.000 eura što je bio sav novac sa računa, da mu pošaljem neki identifikacioni dokument.

Poslao sam mu kopiju pasoša sa potpisom klijenta koji sam prethodno „izrezao“ – naveo je Čujović. Pojašnjava da nije otvarao svoj nalog koji bi morao platiti kreditnom karticom jer bi tako ostaviti trag. U sva tri slučaja nalog za isplatu bankama slao je faksom.

Optuženi je ponovio da je zadatak Jovice Jelića bio da otvori nekoliko računa u bankama na svoje ime i to je „njegovo jedino zaduženje bilo“. Prema tvrdnjama Čujovića, Jelić nije znao više detalja.

- Nijesam dozvoljavao da iko zna o tome, već sam to doživljavao kao svoju tajnu. Ne znam kako sam mogao da dozvolim da ga upetljam u takvu priču -kazao je Čujović.

Pobjeda/Portal Analitika