Učesnicima istraživanja obećano je da će u roku od četiri sedmice dobiti 25 švajcarskih franaka. Polovina ih je morala obećati da će novce proslijediti dalje, na primjer kao poklon prijatelju, a druga polovina, koja je predstavljala kontrolnu grupu, morala je obećati da će sve novce potrošiti na sebe. 

Pedesetak učesnika istraživanja nikad nije dobilo novac, no čim su obećali da će sprovesti ono što je od njih traženo, nastavili su učestvovati u drugome dijelu istraživanja u kojem su ponovno trebali biti velikodušni. Naučnici su pritom uz pomoć funkcionalne magnetne rezonance pratili aktivnost njihovog mozga. 

Članovi grupe koji su otprije bili u grupi velikodušnih u drugom je eksperimentu donijela još velikodušnije odluke. Po završetku eksperimenta naučnici su ustanovili da su zadovoljniji i sretniji od onih iz kontrolne grupe, što znači da postoji povezanost između darežljivosti i velikodušnosti i osjećaja zadovoljstva i sreće. 

Među učesnicima iz "velikodušnije" grupe, naučnici su opazili veću aktivnost na temporoparijetalnom spoju (sljepoočno-tjemeni spoj).

I ranije se ovaj dio mozga povezivao s velikodušnim ponašanjem, kazao je So Young Park, naučnik sa Univerziteta u Luebeku koji je vodio istraživanje. 

Naučnici su otkrili promjene i u povezanosti između TPJ-a i ventralnog strijatuma, poznatog i kao "centra za nagradu" u kojem se stvara osjećaj sreće i zadovoljstva. 

Bez obzira na to jeste li izveli prijatelja na večeru, kupili svom partneru ili partnerki poklon ili ste dali novac beskućniku, velikodušnost rezultira poboljšanjem raspoloženja, a rezultati istraživanja mogla bi se iskoristiti kako bi se ljudi osvijestili na koji način pronaći zadovoljstvo u malim stvarima, piše Hina.