Rođen u Jerusalimu, otac mu je bio hrišćanin, a majka neznabožac.

Zvao se Neanije. Kada je porastao vidio ga je car Dioklecijan i toliko ga je zavolio da ga je odmah uzeo u svoj dvor, gdje je bio pri njegovoj vojsci.

Kada je Dioklecijan odlučio da progoni hrišćane, poslao je Neanija u Aleksandriju s jednim vojnim odredom i naredio im da zatru tamošnje hrišćane.  Na tom putu jedne noći dogodio se jak zemljotres i Neanije je čuo Božiji glas.

"Neanije, kuda ideš i na koga ustaješ", upitao je glas.

U tom trenutku ukazao se u vazduhu presveti krst, kao od kristala, i od njega dođe glas: "Ja sam Isus raspeti Sin Božji".

I još mu Gospod reče: "ovim znamenjem koje si vidio pobjeđuj neprijatelje svoje, i mir moj biće s tobom".

Taj doživljaj potpuno je obrnuo i promijenio život vojvode Neanija. Tražio je da mu naprave onakav krst kakav je vidio.

Umjesto da krene na hrišćane on je s vojskom ipak krenuo protiv Agarjana, i kao pobjednik ušao je u Jerusalim gdje je majci rekao da je sada hrišćanin.

Nakon toga mučen je i bačen u tamnicu gdje mu se opet javio Hrist koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije.

Javno je ispovijedio svoju vjeru, znajući da će biti pogubljen.

Upokojio je se 303. godine.

OBIČAJI NA SVETOG PROKOPIJA

U nekim krajevima narod smatra da je na dan Svetog Prokopija dobro vjenčavati se jer se ovaj svetac smatra zaštitnikom mladenaca koje blagosilja i pohodi.

Takođe, na današnji dan nikako nije dobro, kako kažu običaji, da se kopa ili sahranjuje.

U nekim krajevima, na Svetog Prokopija nije se ni kupalo.