Upoređuju ga s revolucionarnim umjetnicima Antonijem Gormlejem i Damienom Hirstom, nazivaju ga l’artist provocateurom, l'enfant terribleom i revolucionarom, dive mu se ili odmahuju rukom na spomen njegovog imena.
U svakom slučaju, Dejvid Černi zna kako šokirati. Još kao mladić bio je aktivan u vrijeme Baršunaste revolucije, a tada ga je i policija pokupila s ulice tokom demonstracija i zatvorila. Iako je htio emigrirati, u konačnici je odustao, odlučio je ostati i suprotstaviti se umjetnošću.
Godine 1990. s grupicom prijatelja obojio je ratni spomenik, sovjetski tenk T-34 u ružičasto.
''Učinio sam to zbog jedne djevojke, ali i zato da pokažem ruskim okupatorima'', objasnio je Dejvid Černi za čitaoce Punkufer.hr-a.
U to je vrijeme bio zaljubljen u prijateljicu koja je tada bila u Bratislavi. Očajnički je htio zaokupirati njenu pažnju tako da dođe k njemu u Prag, a ostalo je istorija. U Dejvidovom slučaju jabuka nije pala daleko od stabla; i njegovi roditelji su bili umjetnici.
Pilot koji se ne voli ustajati u rano jutro
''Odlučio sam se baviti umjetnošću kad sam shvatio da se ne želim rano buditi, a to je bio jedini način. Kasnije sam uvidio da njome mogu i lako razljutiti ljude, što je bila konačna tačka moje odluke. Da nisam umjetnik, vjerovatno bih bio pilot. Imam profesionalnu pilotsku dozvolu (CPL), a da sam mlađi možda bih povremeno radio kao glumac u pornografskim filmovima'', šali se praški skulptor, koji se opisuje kao lijeni ambivalenti radoholičar.
O tome koju skulpturu doživljava najprovokativnijom kaže kako prema njegovom viđenju niti jedno njegovo djelo ne provocira te da na to pitanje treba odgovoriti publika.
Davidove skulpture su sve samo ne statične. London Booster proslavio je Olimpijske igre 2012. godine sklekovima na hidrauličnim rukama i izazvao oduševljenje publike. Tipični londonski dabl-deker neumorno se dizao i spuštao svakog dana u 15 sati.
Za razliku od Metamorfoze, velike čelične glave Franza Kafke teške 48 tona koja se okreće i slaže poput slagalice ispred trgovačkog centra, Obješeni čovjek često ostaje nezapažen. Na njega se može nabasati u šetnji prema Starom gradskom trgu.
Kad dođete do restorana, hotela i pivnice U Medvidku pogledajte u vis i vidjet ćete Davidovog Sigmunda Freuda kako visi s rukom u džepu simbolšući intelektualnost novog milenijuma.
Komentari