POSTOJE razni načini da se neki narod uništi: nedavno smo imali godišnjicu jedne od naših istorijskih katastrofa, bombardovanja “Milosrdnog anđela” sa Zapada. Poslije savezničkog i bombardovanja zajednice EU, kojoj tako hrlimo, doživjeli smo i bombardovanje od naših najbližih - kroz tranziciju i put u Evropu. Prvo su uništena materijalna sredstva, a sada je na red došao duh i kultura našeg naroda.
Ovako je u ponedjeljak počeo obraćanje novinarima “direktno u glavu” Petar Božović, koji je u Ateljeu 212 najavio svoje, za srijedu veče planirano, donatorsko veče s Matijom Bećkovićem kao pomoć ovoj pozorišnoj kući, ali i istovremeno komentarišući i sveukupno stanje u srpskim pozorištima i kulturi.
- Ser Vinston Čerčil je u vrijeme bombardovanja Velike Britanije tokom Drugog svjetskog rata, na prijedlog da se ukinu donacije za kulturu, upitao: “A šta ćemo mi onda braniti?” Bez obzira na moj animozitet prema Britaniji kao porobljivačkoj sili, bolju misao nisam čuo... U vrijeme Miloševića ulaganje u kulturu bilo je šest, u vrijeme Koštunice četiri odsto, da bi sada spalo na 0,6. Kultura nam je danas na najnižoj tački zbog genocida koji sprovodi politički vrh nad sopstvenim narodom! To ne pamte ni turska vremena. Gradonačelnik Beograda je obećao, pa izbrisao da će Skupština grada dati novac za jednu predstavu Ateljea. Prvi Đido dao je mnogo više za kulturu, ali on je bio literata a ovaj se bavi tranzicijom.
Poznati glumac je istakao da je davno iz Ateljea otišao u Narodno pozorište, ali da ovo radi ne samo za te dvije kuće već i Beogradsko dramsko, čiji je bio stipendista i JDP, u kom nikad nije igrao:
- Osjetio sam bol u stomaku, zapitao sam se šta sam ja radio sve ove godine?! Tobož, eminentni glumac s nekim nagradama. Šta ćete sa svim tim, ako izgubite pozorišne kuće? Možete li zamisliti monaha bez crkve i manastira? Ali, u pitanju je i jedna vrsta robovskog ponašanja našeg cjeha koja vjerovatno datira od srednjeg vijeka kada su glumačke družine ulazile u dvorce i radile šta im se kaže. Danas je najvažnije ko je s kim, ima li svog čovjeka u partiji. Ako nemaš, nemaš ni crkavicu. Nemamo ni zakon o pozorištu ni valjano Udruženje dramskih umjetnika. Atelje 212 poznato je u kulturnom svijetu i to treba čuvati. Ovo je odbrana golog života od kulturnog genocida. Desila nam se slična promjena kao kod vojske, pa je od jedne normalne zemlje napravljen ljepršav ferijalni savjez. U svemu dajemo više nego što se od nas traži!
Napominjući da ga najviše nervira gubljenje svijesti, Božović je podsjetio kako smo se svojevrjemeno svi smijali Česlavu Milošu koji je govorio da će “doći djeca mraka i pojesti djecu dana”, a sada nam se, kako kaže, upravo to i desilo.
(Izvor:Večernje novosti)
