On navodi da se u ranijem periodu nije mogla primijetiti nebriga na imanjima u okruženju od koji su mnoga od njih već zarasla.

"Sva imanja su imala svoja domaćinstva koja su držala stoku a koja je bila pravi prirodni čistač šikara i zaraslih površina. Brojnost stočnog fonda se veoma umanjio tako da je priroda u znatnoj mjeri već osvojila napuštena imanja.

Osim toga najveći broj imanja u Crnoj Gori su prepuštena sama sebi jer se ista ne kose i na taj način su mnoga od njih zarastanjem već postala šumska površina", kazao je Zejnilović.

Dodaje da je odnos čovjeka i prirode po ovom predmetu teško objasniti.

"U ranijem periodu seoski putevi su bili loši, nije bilo mehanizacije a sada kada imamo mnogo bolju putnu infrastrukturu i mehanizaciju, broj seoskih domaćinstava je u opadanju. Sjećamo se perioda kada su mnogi mještani sela radili u fabrikama ali su živjeli na selima gdje su na svojim imanjima ubirali plodove. Ali sada kada su se mnoga radna mjesta u fabrikama ugasila umjesto da se seoska imanja iskoriste kao dobra egzistecionalna alternativa ljudi masovno se sele u gradske sredine", zakljuio je Zejnilović.