Mada je očigledno da su bjegunci morali imati pomoć kako iznutra, tako i spolja, svega u dva slučaja je utvrđena odgovornost određenih službenika ZIKS-a. Kako su za Dnevne novine saopštili iz Ministarstva pravde, u dva slučaja je utvrđena odgovornost službenika ZIKS-a i isti su sankcionisani odgovarajućim mjerama.

Zatvorenik Jovica Zindović, osuđen zbog ubistva Luke Popovića na 15 godina zatvora, pobjegao je čuvarima bjelopoljskog zatvora 7. oktobra 2015. godine prilikom posjete bolesnom članu porodice. Zbog tog incidenta suspendovani su načelnik i nekoliko službenika zatvora. Osuđeni službenici pred sudom su tvrdili da je Zindović imao privilegovan tretman u zatvoru. To je potvrdio i bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević, koji je pred sudom kazao da je Zindović imao apartman koji se smatrao luksuznim, s obzirom na izgled ostalih zatvorskih prostorija.

Par mjeseci poslije Zindovića, 24. decembra iz istog zatvora pobjegao je i Podgoričanin Ivan Vujović, koji je služio kaznu zbog ubistva Radovana Savovića. Navodno, Vujović je prije bjekstva razoružao policijske čuvare i pobjegao uz pomoć automobila koji ga je čekao ispred zatvora.

Vujović je ubio Radovana Savovića u maju 2008. godine ispred zgrade RTCG u Podgorici, a pravosnažno je osuđen 2011. godine na 14 godina zatvora.

Zbog Vujovićevog bjekstva suspendovani su službenici zatvora Nikola Konatar, Petar Šuković i Slaviša Kljajević. Internom kontrolom naoružanja utvrđeno je da nedostaje pištolj marke TT 7,62mm, koji je ličnim zaduženjem dužio upravo Konatar. Zanimljivo, da su Vujović i Zindović nekoliko mjeseci dijelili istu ćeliju.

Osim zatvora u Bjelom Polju, robijaši su bježali i iz zatvora u Spužu. U decembru 2012. godine iz zatvorskih prostorija uspio je da pobjegne Miomir Mitrović, međutim njegovo bjekstvo je trajalo svega par sati jer je istog dana uhapšen i vraćen na služenje robije. Njegov nestanak primijećen je kada je bilo prebrojavanje zatvorenika za vrijeme ručka. Iz ZIKS-a je četiri godine ranije pobjegao i Žarko Nilević i to 11. maja 2008. godine. Međutim, i on je uhapšen samo nekoliko sati nakon bjekstva u šumi, u selu Pričelje, u Piperima.

Kriminolog Velimir Rakočević, međutim, tvrdi da naši zatvori spadaju u najbezbjednije u Evropi.

“Kad govorimo o sigurnosti osuđenih i pritvorenih lica među najbezbjednijim smo zatvorima u tom dijelu ”, kazao je Rakočević i naglasio da je najvažniji operativni rad službenika za preventivnu bezbjednost i zaštitu. Kako kaže, uprava zatvora, u saradnji sa policijom, u svakom trenutku mora imati informaciju o tome da li se priprema bjekstvo, pobuna ili sukob u zatvoru.

Da se zatvorski sistemi kontrola i bezbjednost uvijek moraju unapređivati, mišljenja je Zoran Vujičić iz NVO Građanska alijansa. On ističe za DN da je crnogorski zatvorski sistem u prethodnih pet godina unaprijedio rad kako na polju zaštite ljudskih prava zatvorenika tako i u dijelu saradnje i otvorenosti prema NVO organizacijama.

“Sistem kontrole je jako kompleksno pitanje i traži mnogo veću opservaciju. U prethodne dvije godine desilo se dva bjekstva i jedno ubistvo koje je izvršeno spolja, čime je dodatno povećana težina ovog djela jer svim licima kojima je država ograničila slobodu u ustanovama zatvorenog tipa je u obavezi da im zaštiti život”, kaže Vujačić za DN. Prema njegovim riječima, Ministarstvo pravde je prepoznalo problem i u saradnji sa NVO Građanska alijansa, uz pomoć stranog eksperta urađena je “Analiza bezbjednosti zatvora sa aspekta bezbjednosti i procedura” u namjeri da se ovaj aspekt dodatno unaprijedi, naročito poslije navedenih nemilih događaja.

“Ne postoji 100% siguran zatvor sa aspekta bezbjednosti kada su u pitanju i zatvorenici i službenici, ali ono što je jako bitno je da za sve planirane i neplanirane situacije postoje predviđeni protokoli kojih će se svi pridržavati.

Ono što se čini kao trenutni problem je da službenici do kraja nijesu informisani, odnosno ne znaju dovoljno kako u pojedinim situacijama treba reagovati. Još jedan od problema je pitanje nedostatka informacija, a koje nose mogućnost bjekstva i nediscipline”, rekao je Vujičić.

Vujičić dodaje da je pitanje osujećivanja bilo kakvih rizika dio dinamičke bezbjednosti koja se mora implementirati do kraja u crnogorskom zatvorskom sistemu. Principi dinamičke bezbjednosti, kako kaže Vujičić, počivaju na uspostavljanju komunikacijskih kanala kojima se prenose informacije do centralnog mjesta.

“To centralno mjesto je sigurnosno odjeljenje u kojem se informacije procjenjuju i vrednuju u odnosu na postojeće bezbjednosne informacije. Navedeni tok informacija trebalo bi da ide u oba pravca, omogućujući bezbjednosnom odjeljenju da obezbijedi da zatvorenici žive i da osoblje radi u sigurnom okruženju”, kaže Vujičić.

Dnevne novine/Cdm