D. H. Lorens poeziju je pisao od 1904. godine do svoje smrti 1930. godine, ali i pjesme su mu, baš kao i romani, bile cenzurisane. Nijesu stradale samo zbog te vrste „intervencije“, nego i zbog aljkavog uredničkog rada. Spoj to dvoje, kako se navodi, pretvorilo ih je u besmislice. Za dvotomno izdanje vraćeni su izbrisani dijelovi te ispravljene stotine uredničkih intervencija.
Urednik Kristofer Polnic izjavio je za Observer da smatra kako će „novo izdanje radikalno promijeniti naš odnos prema Lorensovom pjesničkom značaju“.
- Manje je poznato da je i Lorensova poezija bila predmet cenzure, baš kao i njegovi romani. Ono što je maknuto iz pjesama, bilo da su to napravili državni cenzori ili sami izdavači u strahu od vladine intervencije, bila je ultimativna cenzura zbog koje su pjesme postale nečitljive – dodao je Polnic.
Izdanje će obuhvatiti 860 pjesama, među kojima i neke koje nikad nijesu bile objavljene.
Engleski pisac redovno je bio na udaru cenzure, a šestodnevno suđenje protiv skidanja zabrane njegovog romana „Ljubavnik Ledi Četerli“ postalo je ne samo jedna od najslavnijih epizoda engleske sudske istorije nego i školski primjer kako se bori protiv cenzure, barem kad je tzv. opscenost u pitanju.
(Izvor:Pobjeda)
