Kako trojica evanđelista izvještavaju, Hristos se sa nekolicinom svojih učenika povukao na molitvu na Tavorsku goru. U jednom momentu se preobrazio, zasjao kao sunce, a uz njega su se pojavili starozavetni proroci Mojsije i Ilija. S nebesa je dopirao jasan glas „ovo je sin moj mili, koji mi je po volji, njega poslušajte“. „Tada se Hristu i apostolima javio Mojsije i Ilija koji su govorili sa Gospodom o njegovoj smrti u Jerusalimu“, piše u vjerskim knjigama.

Praznična trpeza bogata vinom i ribom

Preobraženje pada uvijek u vrijeme Gospojinskog posta. Zato je praznična trpeza obogaćena vinom i ribom. Sjutra se na kraju svete liturgije osvjećuje grožđe. Takođe se ono dijeli na groblju za pokoj duša mrtvih. U crkvenim bogosluženjima praznuje se sedam dana, tokom kojih se pjevaju pjesme posvećene ovom jevanđelskom događaju. Ikona Preobraženja nalazi se često na ikonostasima. Na njoj je predstavljen Hristos na gori, okružen svjetlošću, sa sagovornicima Ilijom i Mojsijem, dok trojica apostola, Petar, Jakov i Jovan, uplašeni leže na zemlji.

Narodna vjerovanja na ovu svetkovinu

U narodu postoji vjerovanje da se o ovom prazniku cjelokupna priroda preobražava, da od sjutra noći postaju hladne kao i da sutrašnji dan najavljuje skori dolazak jeseni. Kako se vjeruje, od sjutra se nikako ne treba više kupati u otvorenim vodama, rijekama i moru. Na Preobraženje nikako ne valja ni preko dana spavati, jer ko tog dana odspava, preobraziće se, pa će cijele godine biti dremljiv i krmeljiv.  Nije dobro ni da neko tog dana plače, niti valja da ljudi cio dan provedu u kafani – da im ne pređe u naviku i ne postanu zgubidani i raspikuće. Ali ono što sjutra obavezno treba učiniti jeste da prvi put probate grožđe!

Neke porodice sjutra slave krsnu slavu

Praznik Preobraženje slavi se na istoku od sedmog vijeka. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine, i to u slavu pobjede hrišćanske vojske nad Turcima kod Beograda. Naime, Janoš Hunjadi, kod nas zvani Sibinjanin Janko, mađarski velikaš, zajedno sa franjevcem Ivanom Kapistranom spriječio je sa vojskom prodor Turaka na sjever. Obojica su kratko poslije pobjede umrli, prvi u Zemunu, drugi u Iloku, piše Beograd.in.