Teatrolog Jovan Ćirilov je u izjavi Tanjugu primijetio da je primjena tog zakona "svođenje kulture na ekonomsku kategoriju kao da je u pitanju neka roba".
"Nijedan ozbiljni ekonomista, od klasičnih do sadašnjih nobelovaca, nikada nije kulturu svodio na takve apsurde. Ja sam zapanjen da tako nešto nekome pada na pamet. Apsolutno kultura ne može da se podvede pod takve uslove", naglasio je Ćirilov.
Direktorka Bitef teatra Jelena Kajgo je rekla da su sva pozorišta jedinstvena i ne samo pozorišta, nego kompletno institucije kulture, da je primjena Zakona o javnim nabavkama potpuno neprihvatljiva.
"To je apsurdna situacija u koju smo dovedeni, da angažujemo umjetnike putem javnih nabavki i da to procjenjuje neka tahnička komisija. To je zaista neprihvatljivo. Pozorišta funkcionišu po principu da upravni odbor odobri program, a ne komisija za javne nabavke, ljudi koji nijesu upoznati sa radom, pozorišnom estetikom, sa onim što podrazumijeva pozorišni repertoar određene kuće", istakla je ona.
"Tako da smo se svi ujedinili mišlju da je to potpuno apsurdno i da moramo da učinimo sve da se izuzmu institucije kulture iz primjene ovog zakona", dodala je Kajgo.
Dramaturg Nebojša Romčević je ocijenio da je Zakon o javnim nabavkama "logično proizašao iz čitavog odnosa prema kulturi, a to je da vlast ne umije da pozicionira kulturu u sopstveni sistem vrijednosti".
"Iz te zbunjenosti vlasti fenomenom kulture, očigledno da je od nedavno otkrila, vlast ne zna ni kako da je finansira, ni kako da je procjenjuje, ni kako da stvara nešto što bismo nazvali kulturna politika. Tako da je posegnuto za najstarijim od svih načina kontrole kulture, a to je administriranje i ta administrativna sholastika", primijetio je Romčević.
"Činjenica da se trenutno kulturnom bave ljudi koji nijesu kulturni radnici, već su tu negdje u predgrađu kulture, s jedne strane, i s druge strane, taj fantastični alibi, da para nema i da je država kolabirala, čine jednu srećnu kombinaciju bezumlja koja se prelijeva i u okolnost da ljudi koji ne poznaju kulturu smatraju da između pozorišta i pekare nema nikakve razlike, osim što pekara peče ono što možete da koristite, a kultura samo troši pare i ne služi ničemu", smatra on.
Romčević je konstatovao da je ideja o tenderskim nabavkama "jedna u nizu, u najmanju ruku rečeno, paradoksalnih odluka". On je primijetio da je kultura pred kolapsom.
"Mislim da bi svi trebalo da budemo na ulicama, ali to se naravno nikada neće destiti, jer kultura je pred kolapsom, ne samo finansijski, već prije svega institucionalno, a možemo čak reći i duhovno. Nekakav otpor bi valjalo pružiti samo kada bismo mogli da kažemo tačno kome. Bojim se da institucije koje su direktno zadužene i u svom nazivu imaju termin kultura, nisu one koje se najviše pitaju", primijetio je Romčević.
(Izvor:B92)
