Ovo je neobičan način šaranja mlade i rijetko se može drugde vidjeti. Na lice mlade stavlja se više slojeva boja, počevši od “bjelila”, onda ide dosta jaka plava, crvena i zlatna boja. Etnolozi pojašnjavaju da tri zlatna kruga, simbolizuju životne cikluse, povezane jedan sa drugim sa zlatnim putevima prolaska kroz život. Unutrašnji crveni krugovi su simboli plodnosti, odakle su rođene crvene i plave tačkice, želeći joj zdravu i srećnu porodicu.

Danas je ova tradicija šaranja mlade na ivici izumiranja, jer samo ova 65-godišnjakinja nastavlja da priprema buduće nevjeste na autentičan i nepromijenjen način, piše Anadolija.

Šefitagić šminka mlade nevjeste u većini bošnjackih sela opštine Prizren. Jedina je koja je ovaj zanat konzervirala i još na originalan i nepromijenjen način šara mlade nevjeste koje su se opredijelile za tradicionalnu svadbu i za ovaj način šminkanja koji je tipičan za Bošnjake na kosovsko-makedonskoj granici.

“Ovaj zanat radim od 70-ih godina prošloga vijeka. Sverkva mi je ostavila i ja sam krenula malo po malo, sada sam se izvježbala. Želim da ostavim nekome, ali su svi moji otišli na Zapad. Sada sam počela da radim sa jednom ženom iz sela. Kada više ne budem mogla, predaću ovu vještinu njoj. Htjela sam kćerke i snajku da naučim, ali one nažalost žive u inostranstvu”, kaže ova nana.

No, ona na najbolji način održava tradiciju ovdašnjih Bošnjaka. A, da umjetnica iz Prištine nije snimila dokumentarni film koji je prikazan i na jednom od festivala u Istanbulu, možda bi ova tradicija i nestala.

Šefitagić sada zovu na brojne radionice. U organiziaciji Ministarstva spoljnih poslova Kosova, desetak dana je zbog toga i boravila u Briselu. Fotografija sa našminkanom mladom na ovaj način je prije nekoliko godina bila najbolja na Kosovu i izložena u centru Prištine, na zidu jedne zgrade.

Pouzdano niko ne zna da kaže odakle ni od kada potiče ovakav način šminkanja mlade, ali smatra se barem da je 200 godina stara tradicija.

“Mlade se obično šare u Župi i to samo još u Donjem i Gornjem Ljubinju, Manastirici, Mušnikovu, Planjanu, dok je u Rečanu ova tradicija već izumrla. Novo je zamijenilo staro i tako to ide”, kaže njen suprug Adilj Šefitagić. 

On ističe da iako su ova sela veoma blizu i naseljena Bošnjacima, ipak postoji razlika u šaranju i nošnji mlade.

“Postoji razlika i u šarenju i u nošnji. Kod nas u Donjem Ljubinju boje su nekako živopisnije. Dolazili su iz Bugarske iz Grčke, i kako oni kažu, jer ja nisam vidio, u Bugarskoj tako slično izgledaju mlade nevjeste."  

Naglašava da da sam čin šminkanja ili, kako on kaže – šaranja, ima nekoliko značenja. Po njegovim riječima, glavni je, ipak, onaj protiv uroka, pokriti lice mlade da je ne bi urekli ostali ljudi koji dolaze na svadbu.

“Sam proces šaranja smatra se da je protiv uroka, da ne bi došlo do loših očiju, da uljepša dom u koji ide, da bude ponos mladoženje, svekrve, svekra, ukućane gdje odlazi i čisto da bi malo uljepšala lice tog dana kada se udaje. Bijela boja je podloga dok su druge boje živopisne i asociraju na radost, na veselje. Sunčevi zraci imaju značaj da obasjaju dom u koji ide, da donese više svjetlosti." 

On u razgovoru za Anadoliju ističe, ipak, da ovo nije tipično samo za Bošnjake Kosova, veċ je prisutno i u nekim drugim krajevima, uglavnom tamo gdje žive muslimani.

“Ovakvo šaranje mlade postoji još u zapadnoj Makedoniji, u skopskoj Crnoj Gori i jednim dijelom u Bugarskoj. Ali, gdje je najstarije, koji je kraj primio od kog - još se ne zna. Jedno je sigurno, ima ga u sredinama gdje žive samo muslimani.“  

Tekst i foto:Anadolija