Tijelo Svetog Leopolda će sa pratnjom stići u Herceg Novi 15. septembra i ostati dva dana, najavljeno je iz hercegnovske opštine.

Oba dana će biti izloženo u parku nekadašnjeg hotela „Boka“, a tokom noći u crkvi Sv Antuna. 

Očekuje se dolazak vjernika iz cijelog regiona, što u organizovanim grupama, što privatno.

Iako je još rano za ozbiljne procjene broja hodočasnika, realno je da će u Novi stići na desetine autobusa i više hiljada ljudi. Organzacioni odbor koji je ovim povodom ofromljen stara se da događaj protekne dostojno imenu sveca iz Herceg Novog koji je osvojio svijet - ističu iz Opštine Herceg Novi.

Dolaskom kovčega sa tijelom svetog Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novi, on nas na taj način želi približiti Bogu, poručio je u razgovoru za Anadoliju monsinjor Ilija Janjić, biskup kotorski.  

"Sveti Leopold je rodom iz Herceg Novoga. Postao je velik kao redovnik, kao svećenik, kao ispovjednik iako se nigdje nije isticao. Ali je postao velik pogotovo nakon njegove smrti kada je pošao u Očev dom.  Osvajao je ljudska srca sve do dana današnjega, a osvojio je i srce samoga svetoga oca pape Franje, koji ga je uz svetog Pia proglasio kao zaštitnika godine milosrđa koja je bila 2015/2016. godine.  Njegovo neraspadnuto tijelo je rekao da dođe u Rim u februaru/veljači 2016. godine, a u aprilu/travnju je Leopoldovo tijelo bilo u Zagrebu. Ove godine 15. i 16 septembra/rujna doći će u njegov rodni grad, grad zelenila, cvijeća i stepenica", kazao je biskup Janjić. 

Taj dolazak, naglasio je biskup Janjić, itekako je značajan za Kotorsku biskupiju, gdje su katolici manjina kao vjernici, jer su "u moru pravoslavlja".

"A, baš on je bio veliki pobornik sjedinjenja svih kršćana. Kada god je dolazio u Herceg Novi iz Padove, a posljednji put 1927. godine, uvijek je išao do manastira na Savini i tamo je dugo, dugo molio za sjedinjenje svih kršćana. Sada, nakon 75 godina, dolazi na ovaj način, sa svojim neraspadnutim tijelom u kovčegu. I nadam se da će vjernici Kotorske biskupije doživjeti jedan duhovni preporod što je itekako potreba danas u ovom svijetu, svijetu udaljavanja od Boga, u svijetu nevršenja božije volje, deset božijih zapovijedi. U tom svijetu, svi sveci, a u ovom slučaju sveti Leopold Bogdan Mandić želi biti primjer kako je on bio posvojen kod Krista, kod Boga i kako on želi da i nama pomogne da se ne udaljujemo više od Boga, od božijih zapovijedi, nego on nam svojim dolaskom želi približiti Boga", navodi biskup Janjić.

Kotorski biskup ističe kako će biti najveće čudo ako zaista vjernici i svi vjernici dobre volje prihvate taj njegov pohod u ovoj poruci koju je kao čelnik Kotorske biskupije naglasio.

Kaže kako se prilikom predstavljanja tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića očekuje okupljanje u Herceg Novom između 1.000 i 2.000 vjernika.

"To je za našu malu biskupiju puno. Kada mene pitaju u vezi biskupije, kako je tako malena, nema 6.000-7.000, a ja odmah upitrem prstom u Norvešku, u Tromsoeu, gdje je biskup Grgić, koji je rodom iz Bosne. Njegova biskupija ima samo 3.000. Ali, on je u moru protestantizma i ima svoju svrhu da bude tamo, da svjedoče i tamo katoličku vjeru. A, mi smo u moru pravoslavlja i isto tako treba da svjedočimo katoličku vjeru. Broj nije tako važan, nego će itekako važnije biti kvaliteta toga duhovonoga susreta, tih malobrojnih vjernika sa neraspadnutim tijelom svetoga Leopolda Bogdana Mandića", rekao je biskup kotorski.

Odnosi Kotorske biskupije sa Srpskom pravoslavnom crkvom su, kaže biskup Janjić, dobri, ali bez neke velike prisnosti.

"SPC je sa njihovim kanonima prisutna od 1920. Dopisujemo se, pišemo jedni drugima za Božić, za Uskrs. Meni je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije bio kada sam prije 21 godinu postavljen za biskupa, bio je na sprovodu ranijeg biskupa. Kada se vidimo, to je srdačno, ali neke prisne saradnje nemamo. Zašto, zbog same prisutnosti Crnogorske pravoslavne crkve. To je veliki kamen spoticanja. Kada bi njihove kanonime priznali, a majka (SPC) mora najprije priznati, onda bi sve ostale istočne crkve priznale. Ako ona ne priznaje, to je teško. A, mi ne želimo biti kamen spoticanja, nego želimo, najviše se molimo za to jedinstvo poput svetoga Leopolda", rekao je biskup Janjić.

Dobri su odnosi, kaže biskup Janjić, sa SPC-om, ali bi trebali biti još bolji, "po Kristovoj želji to je domet kojem trebaju", navodi, "čeznuti i u životu izvršavati". 

Dobri su odnosi, kaže kotrski biskup, i sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, čestitaju im Bajram i ramazan, kao i oni njima Božić i Uskrs. Ali, problem je, kaže biskup, što na prostoru čitave Kotorske biskupije nema niti jedne džamije. 

"Mi smo otvoreni prema svakome, i molimo se pogotovo za mir u svijetu i za sve ovo što se događa na Bliskom istoku, Mijanmaru, gdje god su ti nemiri i ubijanjanje ljudskog života. A, ljudski život ne bi smio čovjek da ubija, nego vlasnik je života svakoga čovjeka samo Bog, koji nas je sve skupa stvorio", poručio je u razgovoru za AA monsinjor Ilija Janjić, biskup kotorski.  

Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja 1942.), drugi je kanonizirani hrvatski, svetac Rimokatoličke crkve, sveštenik, kapucin, poznati ispovjednik, zalagao se za jedinstvo hrišćana.

Preci su mu podrijeklom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. Naime, njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Njegovi roditelji bili su vjerni hrišćani, Hrvati. Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko hrišćanskoj porodici Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i poznanici zvali su ga "naš Bogdo", a bio je visok samo 135 centimetara.

Sa 16 godina polazi na nauke u sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji. Na dan 20. septembra/rujna 1890., kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za sveštenika. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliki cilj: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu.

Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti italijansko državljanstvo, pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracioni logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Prije smrti otac Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.

Kad je otac Leopold 30. jula/srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bio je već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Bio je pokopan na gradskom groblju u Padovi, odakle je, 1963. godine, njegovo tijelo preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Leopolda iz Herceg-Novog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. oktobra/listopada 1983. Spomendan mu je 12. maja/svibnja. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.

Kodex/Anadolija