"Kad se ćerka udavala rekla mi je da ja taj dan moram ćutati. Vezani smo na jedan naš poseban način i nije željela da se rasplače kada je budem ispraćao. Prihvatio sam, ali pod uslovom da joj dok putuje u novi dom, napišem pismo. I tako je to ispalo", rekao je Emir za Index, a njegovo pismo je rasplakalo cio region.

Pismo prenosimo u cijelini: 

"Hej Sine... Došao je momenat za koji sam znao da će doći od one davne novembarske noći kad si se rodila... I nije onakav kako sam ga zamišljao povremeno proteklu 21 godinu... I uspjelo nam je i kad daješ injekcije, i kad slikaš selfije i kad voziš dizel ide ti odlično. Ono kao sad treba nešto pametno da ti kažem...

Sve ove godine sam ti ustvari pokušavao to isto reći. Kad si ono u svojoj prvoj haljinici pala ispred zgrade i razbila koljena. Malo si zaplakala, a ja sam te bodrio da ustaneš i ideš dalje. I kada sam ti obećao čokoladnu tortu na poklon ako budeš ćutala dva minuta. A ti, onako ubjedljivo sa razgoračenim očima, nakon pola minuta rekla da ne možeš da ćutiš jer će ti oči iskočiti. Kad su ti u obdaništu dali lutku da te slikaju sa njom, a ti si je onako nevješto i nesigurno držala znao sam da ćeš jednog dana kad odrasteš ipak biti vješta za neke druge stvari.

I koliko su me svi mrzjeli kad su vidjeli da tebe, svoju ćerku šesnaestogodišnjakinju častim velikim točenim. A samo sam ti htio da pokažem kako će te mangupi čekati u zasjedi sada kada si odrasla. I načekali su se znam, ali te nisu ulovili. Tatina škola... A što smo se svađali... svađali smo se povremeno svih ovih godina i nikad pobjednika u toj svađi nije bilo... jer nekako i moj jezik i tvoj jezik isto lajavi došli... pa bi nas onda čudno svi gledali kad bi sve te naše neriješene svađe smijehom završili shvativši da nismo isti... ali smo slični toliko da ponekad boli.

I nemoj nikada ni radi koga stajati i čekati i gledati prema dolje. Uvijek gledaj i idi naprijed i gore. I sad nakon svega došao je onaj dan, onaj momenat za koji sam znao da će doći od one davne novembarske noći kad si se rodila. A ja ti do sada skoro sve pametno rekao što sam znao. Odlaziš iz gnijezda u samostalni život. I nemam ništa novo da ti kažem što već nisam rekao ali mogu da ponovim neke stvari.

Kad sledeći put padneš možda neću biti blizu da tu pružim ruku ali stisni zube i ustani. Kada ti nekad neko sledeći put bude tražio da ćutiš, uzmi onu istu čokoladnu tortu, opali ga posred lica, podboči se rukama i reci mu tako glasno "NEĆU" da ga zaboli... Kad neki novi mangupi pokušaju da te u neku novu zasjedu uvuku... sjeti se kako ti je stari objašnjavao za šta sve srednji prst na ruci može da posluži. I da znaš, mogu ti tamo neki govoriti da si neviješta i nestručna i nesposobna i ovakva i onakva. Pusti ljubomorne neka se pate u svom neznanju i zavisti, digni glavu i u mimohodu pod ruku sa svojim čovjekom prođi dalje. Ne daj da te dodirnu njihove tuge koje nose u sebi i ne znaju šta će s njima. I ne sijeci krivine. Nikad ne sijeci krivine.

Sa čovjekom kog si izabrala znaš već šta ću ti reći. Razgovaraj. Uvijek i stalno. O svemu. Nikada nemoj ćutati sa njim jer tišina nije sastavni dio ljubavi. Tišina je sastavni dio tuge. A ako nekad, slučajno, iz nekih nepoznatih razloga jednostavno ućutiš, obavezno gledaj da ćutite zajedno i da kratko traje.

I znaš...

Kada smo svih ovih godina putovali zajedno govorio sam ti da je najljepši dio putovanja ustvari povratak. Sada ćeš na bilo koju strani imati povratak. Kada odeš dolje, dolazak da me obiđeš biće povratak kući. Kada dođeš ovdje, odlazak dolje će opet biti povratak kući. Uspjela si da jedan san pretvoriš u život. Idi dalje Sine...

I sjeti se Mame i Starog ponekad."