A zakone ne prave oni koji žive, već oni koji su odavno uzdignuti iznad života - navodi u svom tekstu pozorišni i filmski reditelj Goran Bjelanović. Njegov komentar o mrazu koji nas svake godine iznenadi i o zajedničkoj muci koju sa sobom donosi pročitajte u nastavku:

"Pao je prvi snijeg. Otužno ljepljiv, ružan kao najava da će nakon Nove Godine sve cigarete koštati 5 eura. Oćemo u Evropu. Evropska teorija i praksa. Istina džepovi nam se ozbiljno razlikuju ali ko te pita. Zakone ne pravi onaj koji živi, već oni koji su odavno uzdignuti iznad života. 

Pao je prvi snijeg.

Koliko preksjutra jedan Srbčić ili Crnogorčić iz Vraneške doline ići će u školu na konju. Jedan budući Miodrag Bulatović, na drvenom samaru će ponijeti snove o svijetu, promrzlim ručicama stežući iskrzle uzde, strastveno kao u želji da život uhvati za revere.

Istoga dana jedan Muslimančić ili Bošnjačić, uzjahaće svoje konjče i krenuti u školu u Godijevu. Jedan novi Ćamil Sijarić, će ručicom modrom od studeni otvoriti školska vrata pobožno i u tišni onako kako se i otvaraju vrata velike tajne.

Imena im nijesu ista, ni vjere, ni nacije, ni politička uvjerenja roditelja. Jedino što im ručice niko razdvojiti ne može. Isti je mraz, ista muka i isti zakon po kojem grejna sezona otpočinje 15. Oktobra.

Nije važno! Kome to može da smeta što će i Miodrag i Ćamil grijati ruke trljajući ih ispod vunenog džempera jer prvi snijeg u ovo doba godine ( a svake godine je tako) zakon jednostavno ne predviđa.

Je li doista bitno ko je pisao te zakone i šta ti suvi šampioni znaju o klimi na sjeveru i uopšte o životu?

Zakone, ionako, ne prave oni koji žive, već oni koji su odavno uzdignuti iznad života.

Pao je prvi snijeg.

Odlična prilika da nekog nekažnjeno zbičite ledenicom u oko. Da mi je da pronađem zakonopisca, pa da grudvama raspravimo ovu temu."